OTVORENI VAPAJ ZA OTVORENIM GRADOM

Igor Gavrić (SDA i SBB koalicija), novi predsjedavajući Gradskog vijeća Sarajeva sinoć je na državnoj televiziji, argumentujući način na koji je Abdulah Skaka (SDA i SBB koalicija) došao na poziciju gradonačelnika, svojim izjavama potvrdio ono na šta sam ne samo ja već i mnogi moji sugrađani uporno upozoravali nekoliko godina unazad.

Potvrdio je ne samo da konzervativno Sarajevo sve manje zanima status i uloga naprednog bosanskohercegovačkog (pa i regionalnog, tj. internacionalnog) centra, te glavnog grada BiH, već da u posljednje vrijeme gubi interes i da ostane glavni grad Federacije.

Biće da je podjela Federacije na dva entiteta sa dva glavna grada već dogovorena, te se, izgleda, polako priprema teren i servira lokal-patriotska priča da je Sarajevo prvenstveno, kako Gavrić kaže, “grad njegovih građana” (tj. samom sebi svrha).

Potpuno shvatam zašto i kome sve takva definicija Sarajeva odgovara.

Desničarsko konzervativno Sarajevo je uzelo kurs koji je određen ambicijama centrala bošnjačkih partija da Sarajevo postane njihovo sjedište i glavni grad Bošnjaka. To je potpuno u skladu sa onim što žele i druge etnonacionalne partije koje ovu ambiciju izdašno hrane i potpomažu kao štetnu naviku. Oni su, praktično, “enabler-i” tog autodestruktivnog ponašanja “zvaničnog Sarajeva” bošnjačke desnice.

Ja znam da mnogi čestiti sugrađani uviđaju ovo sve, ali si ne žele priznati da je Sarajevo zbilja krenulo u tom smjeru, no evo sada jasno i javno možemo vidjeti tu politiku na djelu i u praksi.

Jer to da će Sarajevo biti posvećeno samo sebi i postati samom sebi svrha, mogli smo već prethodno čuti od Bakira Izetbegovića više puta. On je u više navrata insistirao na tome koliko je Kanton Sarajevo ekonomski jači od čitave Republike Srpske dajući tako uvertiru ovom strateškom desničarskom forsiranom maršu koji se odvija upravo sada, ovih dana, pred očima sarajevske javnosti.

U novoj retorici SDA i SBB koalicije više nema govora ni o “većem” i “boljem” entitetu (Federaciji BiH) kao rivalu Republike Srpske. Ne. Sada se prešlo (s konja na magarca koji može daleko više ponijeti i donijeti SDA i SBB koaliciji) na bogati Sarajevski Kanton i koriste se argumenti privrede, ekonomije, “realnog kapitalizma” kako bi se naveli najtvrdokorniji glasači da se konačno skrase i zadovolje onim što će dobiti na kraju balade, a to je “Fildžan država”.

Na jednoj strani se ide u svjesnu i plansku parohizaciju i provincijalizaciju Sarajeva od strane bošnjačke konzervativne desnice predstavljene SDA i SBB koalicijom, dok se na drugoj strani ulazi u finale konačne podjele BiH.

I vuk sit – i sve ovce na broju.

Kako se ranije nismo toga sjetili?

Međutim, oni koji misle da će Sarajevo prosperirati u tom izolovanom “džepu” – grdno se varaju. Sarajevo jedino ima šansu kao otvoreni grad svih Bosanaca i Hercegovaca (a ako se mene pita onda i šire) kao čvorište i raskršće puteva, kao trgovačko središte, kao regionalni, internacionalni centar, kao otvoreni i kosmopolitski grad. U suprotnom će neminovno postati izolovano i odsječeno poput mnogih drugih balkanskih kasaba koje su nekoć prosperirale na glavnim komunikacijama, a zatim stagnirale i nazadovale.

Zato ja otvoreno molim i pozivam svoje liberalne i progresivne sugrađane da pruže odlučan otpor ovakvim tendencijama, da ne šute, da ne trpe, već da se verbalno, glasno i jasno, na svim mjestima, u svim prilikama i na svim nivoima suprotstave desničarskoj politici, političarima, partijama, centralama, ljudima, agentima, članovima, simpatizerima, sugrađanima…

Mnogi danas žive u Sarajevu jer su vjerovali da dolaze u jedan otvoreni, komotan, kosmopolitski velegrad, u neku metropolu, neki glavni grad, neke i nekakve BiH koja pripada svima; u nekakav regionalni kulturni i ekonomski centar i univerzitetski grad, a ne u nečiju prćiju i tijesno prkno bez vizije, širine, ideje, znanja, vještine, sposobnosti, entuzijazma. Oni su prvi koji trebaju pružiti otpor kočničarima i uništenju njihovog sna i vizije, njihovog kosmopolitskog Sarajeva.

Parohijski i provincijski mentalitet, taj progoniteljski duh sa dna kace vrlo često ne dolazi od “došljaka” (“seljaka” i “papaka” kakvim smo definisani svi mi: od Valtera pa nadalje… uključujući i mene 🙂 …) već često dolazi upravo od onih koji bi se zadovoljili svojom mahalom, svojim “ćepenekom”, a ostatak svijeta ih niti ne interesuje.

Dobro znate o čemu govorim i mislim da je vrijeme da pružimo ozbiljan i aktivan intelektualni otpor tom desničarskom, parohijskom, provincijskom mentalitetu; da mu damo do znanja da za njega u ovom gradu nema mjesta, da ga, jednostavno, izbijemo tim ljudima iz glave i tamo napravimo mjesta za nešto progresivnije, pametnije, inteligentnije.

To je trenutno najveći prioritet svakog modernog, naprednog građanina i građanke ovog grada. To je zadatak svakog intelektualca, naučnika i umjetnika ovoga grada i šire.

Nije tačno da nas je malo. “Ima nas više, ali nas je tiše”. Oni su samo glasniji i bezobrazniji. Red je na nas da mi pošaljemo jasnu i glasnu poruku gradu, zemlji, regiji o tome ko smo, šta smo i za šta stojimo. U svakom momentu, na svakom mjestu, udarnički moramo progurati progresivne i liberalne ideje kroz korov i busiju kojom su nas sapeli, zakrčili i odsjekli od ostatka naprednog svijeta i zdrave pameti.

Nije tačno da smo sanjari ako mislimo da to možemo. Dapače, uspavani smo ako ne mislimo. Ko god kaže da sanjamo, taj spava.

Stoga: bolje je aktivno sanjati otvorenih očiju, širiti svjetlost slobodnog uma i svježinu otvorenog kosmopolitskog duha, nego zatupljen spavati u mraku ustajale žabokrečine.

 

tudinac