Uposlenici i korisnici kantonalnih preduzeća i institucija

Svrha javnih, recimo komunalnih i zdravstvenih usluga nije profit, već zadovoljenje elementarnih korisničkih i ljudskih prava koja svaka država članica UN-a prema rezoluciji Generalne skupštine UN o temeljnim pravima potrošača/korisnika, prema Evropskoj deklaraciji o ljudskim pravima, i prema Ustavu BiH koji se na ovim i ovakvim deklaracijama i rezolucijama temelji – obavezna osigurati. Bez obzira koliko to košta i koliki su troškovi toga.

U PRAVA NA OSNOVNE POTREBE npr, spada i pravo na medicinske usluge. U ta ista prava spada i pravo na vodu i sistem kanalizacije, a koje je od 2010. postalo i elementarno ljudsko pravo. Zato se mi ovdje prvo moramo dogovoriti i složiti o konceptu pravne (a ne pravničke) države i o tome šta je bit javnih preduzeća i institucija. Da li je njihova bit dobit ili dobrobit.

Šta je bit: dobit ili dobrobit?

Mi smo ovdje često pominjali pravnu državu. Ali mi trenutno imamo korupcijom “zarobljenu državu”, partijsku državu, imamo partijski kapitalizam, imamo državna preduzeća i institucije koje su zapravo partijska preduzeća koja služe za ostvarivanje partijskog profita i partijskog sufinansiranja kako iz budžeta – tako i iz prodaje državne usluge, najmova prostora, itd. Mi to znamo. Ali ima nas ovdje koji takav sistem ne prihvatamo.

Imamo pojavu komercijalizacije usluge koja bi se trebala tretirati kao temeljno ljudsko i korisničko pravo. Slušamo argumente tržišta od onih koji ga monopoliziraju. Svjedočimo jednom neoliberalnom pristupu javnim preduzećima i institucijama, jednoj nezvaničnoj privatizaciji državnih preduzeća i institucija putem političkog organizovanja. To brisanje granica između privatnog, javnog i nevladinog sektora je definicija korupcije, definicija “zarobljene države” u koegzistenciji sa “pravnom državom” o kojoj slušamo od “legalista” na vlasti.

Ja bih iskoristio priliku i sve prisutne, kao i našu javnost, podsjetio i na socijalnu državu. Socijalna država postoji zbog društva, zbog građana, a ne zbog sebe ili partije na vlasti. Njena bit nije profit, tj. dobit. Njena bit je opšta dobrobit. Tu dobrobit država distribuira putem budžeta. Putem usluga, putem javnih preduzeća i institucija.

Mogli smo primijetiti da finansijski izvještaji tretiraju ponajviše “poslovanje” kantonalnih preduzeća i institucija sa aspekta profita, tj. dobiti, ali ne nužno i dobrobiti koju pruža i ostvaruje. Dobrobit se, naravno, podrazumijeva, ali se ne može mjeriti brojkama. Dobrobit se, jednako kao i korupcija, mjeri percepcijom javnosti. Dozvolite da vam se javnost obrati. Percepcija javnosti je često drugačija, različita od onoga što tretiraju finansijski ili partijski medijski izvještaji. Nemojte podcjenjivati parlamentarce.

Mi znamo da su mnoga pozitivna poslovanja rezultat direktnih intervencija iz budžeta Kantona i podsticaja. Naravno, poželjno je da firme i institucije ne posluju s gubitkom, ali i ako posluju sa gubitkom – to ne bi trebala biti jedina stvar na koju se fokusiramo, na osnovu koje sudimo i negativno percipiramo javno preduzeće ili instituciju. Dobici ili gubici ne smiju biti jedina dimenzija kojom se bavimo pogotovo ako se radi o uslugama koje smo kao Kanton (država) obavezni pružiti građanima, ako ni zbog čega drugog, a ono barem zbog rezolucija i deklaracija o temeljnim potrošačkim i ljudskim pravima. Mi smo dužni pružiti korisnicima i građanima određene usluge ako želimo biti država, ma koliko ta usluga koštala Kanton Sarajevo. Bilo da insistiramo na pravnoj ili socijalnoj državi, ili pak na suroj državnosti kao članica Ujedinjenih nacija, mi to i po članu 6., 7. i 8. Ustava ovog Kantona – moramo.

“Pozitivno poslovanje”

Šta je pozitivno u poslovanju koje ostvaruje dobit nauštrb svojih korisnika i svojih radnika? Treba li kome novac koji dolazi u budžet kantona, a nauštrb radnika i korisnika tih preduzeća i institucija? Potrošite ga do zadnje marke na edukaciju, na lijekove, zavoje, instrumente, krevete, prečišćivače zraka, štasvene. Ne treba Kantonu novac koji je ušteđen tako što nisu plaćeni prekovremeni sati radnicima, tako što se štedi na zaštiti na radu, na uslovima rada.

Ovdje se, uvaženi direktorice i direktori, sučeljavaju dva izvještaja: vaš i naš. Uporedo s vašim i mi donosimo i podnosimo vama izvještaj o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu vaših radnika i korisnika i upoređujemo te izvještaje. Mi ovdje predstavljamo glas onih kojih ovdje nema, a koji nas prate na televiziji i u medijima. Oni su nas poslali da ih predstavljamo. Mi smo njihovi zastupnici, mi zastupamo njih.

Mi ovdje predstavljamo i interes Kantona, štitimo budžet Kantona prevencijom od tužbi radnika i korisnika, nastojanjem da izbjegnemo situacije u kojima nam presude nalažu da plaćamo odštete radnicima i korisnicima zbog “negativnog poslovanja” zarad “pozitivnog poslovanja”, zarad brutalnosti ili bahatosti menadžmenta, i sl.

Mi ovdje štitimo demokratiju. Štitimo ovu demokratsku instituciju da se ne pretvori u neoliberalnu partijsku kapitalističku firmu kojoj je važno samo i jedino poslovanje s profitom. Zdravlje se može komercijalizirati, ali u privatnom sektoru.

Zato smo mi ovdje – da vam kažemo kada ste polupali lončiće – da osiguramo da se vlast ne pretvori u profitersku vlast koja mnogo uzima, a malo toga daje zauzvrat. Mi smo ovdje da osiguramo da bit nije profit, da bit nije dobit, već da je bit – dobrobit.

Mi smo ovdje da osiguramo da ne postoje partijske firme, partijski sindikati, partijska berza rada, rodbinsko-partijski državni monopol koji uništava zdravu konkurenciju, slobodno tržište i istinsko privatno poduzetništvo, monopol koji direktno ugrožava potrošačka prava.

Naša ustavna zadaća je da osujetimo svaki pokušaj uspostave antidemokratske jednopartijske autoritarne i totalitarne vlasti, preuzimanje institucija i javnih preduzeća od strane jedne partije i njenih klijenata – zaposlenih u državnim preduzećima i institucijama.

Vi niste direktori ili direktorice ni privatnih ni partijskih firmi. Vi ste direktori i direktorice kantonalnih, tj. javnih, tj. državnih preduzeća i institucija. Vaš odnos prema vašim radnicima i prema vašim korisnicima stoga nije samo vaš lični odnos, već odnos ove vlasti, ove skupštine prema njima.

Predsjednik sindikata radnika kantonalnog preduzeća možda i može biti u srodstvu, ali ne može biti u službi direktora, u interesu uprave tog preduzeća, ili partijske centrale. To je svojstvo totalitarnih režima i korumpiranih sistema. Isto tako otpustiti “neposlušnog” ili politički “nelojalnog” predsjednika sindikata zbog izjave za dnevne novine o stanju u preduzeću, javnom preduzeću o kojem javnost mora biti upoznata, nije samo čin politike menadžmenta, već čin politike vlasti, režima. To je politički čin koji ima veliku težinu i kojim se ne treba baviti sud, već politika, tj. ovaj parlament, mi.

Kanton je taj koji plaća odštete radnicima i korisnicima novcem poreznih obveznika, radnih ljudi i građana Kantona, a ne direktor. Kada budete vodili svoju privatnu firmu – tamo možete otpuštati predsjednike sindikata bez konsultacija sa ovom skupštinom koja vam je pretpostavljena.
Svjedoci smo da su u prošlosti neki partijski direktori vodili javna kantonalna preduzeća i institucije kao da se radi o privatnoj ili partijskoj firmi, a ne o javnoj, kantonalnoj, i svojim postupcima i odlukama doveli u pitanje budžet Kantona zbog tužbi radnika. Kanton je taj koji mora plaćati odštete, a ne partija.

ZATO ova skupština, ovi parlamentarci imaju mandat da odlučuju o poslovanju kantonalnih preduzeća i institucija, a ne partijske centrale. Neće sutra SDA ili bilo ko drugi plaćati odštete nezadovoljnim radnicima i korisnicima zdravstvenih institucija, javnog prevoza, vodovoda i kanalizacije, toplana, gasa, već mi svi: Kanton, građani. Zato se mi ovdje pitamo.

Lako je s tuđim parama pare namlatiti.