BLISKA BUDUĆNOSТ KRNJЕ VLADЕ KS

Zašto vladajuća većina na sjednici Kolegija Skupštine Kantona Sarajevo nije dozvolila održavanje hitne sjednice koju je predložila opozicija zbog eskalacije zaraze koronavirusom u Sarajevu, a koja se trebala održati u roku od četiri dana, dakle 10.08., već je odgovorila kontraprijedlogom predsjedavajućeg Čelika da se održi redovna sjednica 20.08. na kojoj će to biti jedina tačka dnevnog reda?

Primijetićete da se ne radi o tzv. “Tematskoj sjednici”, već o “Redovnoj sjednici” sa jednom jedinom tačkom dnevnog reda (ako izuzmemo zastupnička pitanja i inicijative) što nije karakteristično za radne sjednice.

I pored činjenice da je Premijer Nenadić pozdravio hitnu sjednicu izražavajući nadu da će pomoći njemu i njegovoj krnjoj vladi da se izbori protiv pandemije i njenih ekonomskih posljedica, skupštinska većina, tj. vladajuća koalicija (SDA, DF, SBB i BOSS) nije htjela riskirati sa hitnom sednicom. Zašto?

Zato što se dnevni red redovne sjednice utvrđuje na Kolegiju skupštine gdje vladajuća koalicija ima većinu sastavljenu od predsjedavajućih klubova. No, kada se zakaže hitna sjednica, onda se dnevni red utvrđuje na samoj sjednici.

Na sličan način je sadašnja većina pokušala zakazati hitnu sjednicu nakon 13. decembra prošle godine i na toj sjednici srušiti vladu. Sjećate se da tada nisu imali većinu na Kolegiju SKS i to im nije prošlo. Onda je krenula smjena predsjedavajućeg, pa lov na pečat, dalje znate i sami. Znači cilj je bio sazvati u decembru hitnu sjednicu i na toj hitnoj sjednici izglasati dnevni red u kojem bi bilo i izglasavanje nepovjerenja Fortinoj vladi. Problem je bio u tome što se hitne sjednice sazivaju samo u slučaju vanrednih situacija kao što je pandemija, zemljotres, požari, poplave, i razne druge stvari. Ja sam ih kasnije pitao kako to da se nisu sjetili da traže hitnu sjednicu zbog aerozagađenja u decembru kada je Sarajevo najzagađeniji glavni grad svijeta, jer mi takav prijedlog ne bi mogli odbiti zbog javnosti. Rekoše mi neki da im nije bilo ni na kraj pameti. Dobro.

Trenutno je na vlasti “krnja vlada” koju vodi Premijer Nenadić. On je ostao bez dva najvažnija ministarstva kada je riječ o pandemiji koronavirusa. Jedno je Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, a drugo je Ministarstvo zdravstva. To je “rupa u vladi” koju, izgleda, u koaliciji nisu u stanju da “zakrpe”. Ne mogu se dogovoriti, kako se čini.

Ako uzmemo u obzir pandemiju i njene ekonomske posljedice – vidimo da su ova dva ministarstva zapravo dva najvažnija ministarstva u ovom trenutku. Jedno ministarstvo treba da se nosi sa pandemijom, putem pacijenta, javnim zdravljem, a drugo sa ekonomskom krizom i masovnom nezaposlenošću koja će neminovno uslijediti ne samo kod nas, već globalno.

Prvo je ostavku dala ministrica rada i socijalne politiku, a potom i ministar zdravstva. Nenadićeva vlada je tako praktično ostala bez oba krila i krenulo je poniranje Vlade “nosom prema dnu” kojem se nastoji ne pridavati velika pažnja, a koje bi, možda upravo zbog toga što mu se ne pridaje adekvatna pažnja, prije ili kasnije moglo rezultirati katastrofom.

Zato se Nenadić i oslanja na Federalnu vladu (tj. hvata kao davljenik za slamku) nastojeći njoj prebaciti veći dio odlučivanja. Drugim riječima: on određenim odlukama pristaje da njegovu vladu kroz ovu krizu “šlepa” Federalna vlada, obrazlažući to “vertikalom vlasti” (neki to povezuju sa “patriotizmom” i još koješta), a zapravo posredno priznajući da ni sam nema previše povjerenja kako u sadašnji sastav vlade, tako ni u samu koaliciju koja čini skupštinsku većinu na kantonalnom nivou, a koji su tu, kako se čini, samo da ispune dogovor predsjednika stranka koalicije (da ne kažem: “statiraju u kukuruzu”).

Zato sam neki dan i napisao da bi možda bilo dobro da i on i vlada daju kolektivnu ostavku, umjesto što se polako osipaju, jer građani Sarajeva u ovom trenutku zaista nemaju vremena za političke sapunice i trakavice.

Ali ko bi sada preuzeo odgovornost i sastavljao novu vladu dok traju pripreme za lokalne izbore? Valja pronaći adekvatne osobe za načelničke pozicije, za vijećničke liste, itd; i ko bi još uz sve to radio i na sastavljanju nove vlade, na traženju ministrica i ministara, muškaraca i žena koji su voljni uhvatiti se u koštac sa najvećom posljeratnom krizom i uz to biti izloženi kritikama i klevetama stranačkih medija? Niko pri zdravoj pameti to ne želi.

S druge strane postoji i odgovornost prema građanima. Neko to mora učiniti zbog zdravlja i blagostanja građanki i građana Kantona i grada Sarajeva.

Možda bi neka “vlada spasa” ili “ekspertna vlada” bila rješenje. Vlada sastavljena od nestranačkih eksperata na svepartijsku inicijativu i prijedloge. Zvuči pošteno, ali ko bi se toga prihvatio znajući za sve pasjaluke, podvale i prevare koji upravo proizilaze iz one tranzicijske: “samo pošteno pa ko koga…”