PRIMJENA = PROMJENA (i obratno)

Forto nas je juče javno pozvao da mu slobodno zadamo Norveške standarde. Evo ja neću ići tako daleko i dizati ljestvicu tako visoko. Ja ću insistirati na fundamentu, na temelju, tu u Sarajevu.

Insistiram na Ustavu Federacije BiH i Kantona Sarajevo. Insistiram da se primijene i to iz temelja, jer najradikalnija politička promjena u ovoj korumpiranoj zarobljenoj državi je konačno primijeniti njen Ustav i zakone, a svi smo za promjene, zar ne?

Dakle da odgovorim na Fortinu jučerašnju izjavu koju je dao medijima nakon sjednice, ali neću odgovarati iz svoje glave, već iz glava Ustava:

USTAV KANTONA SARAJEVO

AMANDMAN XXIX

Član 27. mijenja se i glasi:

“Član 27.

Konstitutivni narodi i pripadnici grupe Ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u Vladi. Takva zastupljenost će odražavati popis stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa 7, u skladu sa članom IX. 11a. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.”

A GLAVA IX. Član 11a Ustava Federacije glasi:

“1. Proporcionalna zastupljenost u svim javnim organima vlasti, uključujući i sudove

Konstitutivni narodi i grupa Ostalih će biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u Federaciji BiH.

Kao ustavni princip, takva proporcionalna zastupljenost će se bazirati na popisu iz 1991. godine, dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede, u skladu sa Zakonom o državnoj službi Bosne i Hercegovine. Ovaj opći princip će se precizirati entitetskim zakonima. Entitetski zakoni će utvrditi konkretne rokove i reguliraće pomenuti princip, u skladu sa regionalnom etničkom strukturom entiteta i kantona.

Javne institucije u smislu ovog člana su ministarstva u Vladi Federacije BiH i vladama kantona, općinski organi vlasti, kantonalni i općinski sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine.”

Kao što vidimo, ovdje sve izričito piše. Ne piše: “ako je u mogućnosti, ako postoji mogućnost” kako to Forto interpretira, već da proporcionalna zastupljenost mora postojati u svim javnim organima vlasti, a što je najvažnije za ovaj slučaj: i u ministarstvima kantona.

GLAVA V. Federalnog Ustava koja definiše KANTONALNE VLASTI u Članu 1 stav c) takođe precizira da kantoni moraju “osigurati da konstitutivni narodi i pripadnici grupe Ostalih budu proporcionalno zastupljeni u ministarstvima kantona. Takva propocionalna zastupljenost u skladu je sa popisom stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa 7.

Šta to znači?

To znači da se proporcionalna zastupljenost ne odnosi samo na broj ministara Fortine vlade, već i na same uposlenike u ministarstvima.

Dakle: ako se ne može primijeniti proporcionalna zastupljenost na članove vlade, ako nema dovoljno ministara iz reda srpskog naroda, ako je sada kasno za to, ja pozivam ministre nove vlade da oni primijene ustavnu odredbu proporcionalne zastupljenosti unutar svojih ministarstava.

E sad, istina je da su u Kantonu Sarajevo takođe protivustavno ukinuti ministarski kabineti, zamjenici ministara i sl. Argument za to bio krajnje lukav i populistički: smanjenje troškova, tj. smanjenje administracije. Na taj način je zaobiđen Ustav, a omogućena disproporcionalna dominacija većine, tj. “većinskog naroda” u organima vlasti Kantona.

Proporcionalna zastupljenosti u javnim institucijama odnosi se na sve javne institucije, pa i na sva javna preduzeća. Upravni i Nadzorni odbori javnih ustanova i preduzeća takođe po Ustavu moraju imati proporcionalnu zastupljenost naroda u skladu sa popisom iz 1991. tj. sa Aneksom 7, zato što je važno da takva, proporcionalna uprava/rukovodioci javnih institucija i preduzeća obezbijede i proporcionalnu zastupljenost pri zapošljavanju u javne institucije i preduzeća na određeno i neodređeno vrijeme, jer povratnici nisu samo sudije, vlast i političari, već i obični radnici, zatim kulturni i sportski radnici, zatim naučnici, stručnjaci, inžinjeri, umjetnici…

To sve spada pod taj famozni Ustavom definisani “prijelazni period do potpune provedbe Aneksa 7”.

E sad, ako ćemo se odlučiti da je taj “prijelazni period” prošao, da Aneks 7 nije nikada, niti će ikada biti proveden, onda moramo promijeniti Ustav Federacije BiH i Kantona Sarajevo i početi se referirati na popis iz 2013., a tim započeti zvanični raspad BiH i proglasiti pobjedu etnonacionalnih stranaka i njihovog projekta etničkog čišćenja bivše republike.

Jer Aneks 7 za sada važi samo za političke predstavnike za vrijeme izbora. Oni se pozivaju na njega. Pozivaju se na popis iz 1991. I to ponajviše predsjednici tzv. “multietničkih” stranaka “građanske ljevice” (koje ovih dana, eto, nisu bile “u mogućnosti” pronaći još jednog ministra ili ministricu iz reda srpskog naroda među građanima Kantona Sarajevo i šire).

Ali zato, kada se na isti član Ustava poziva samostalni zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo insistirajući da se Ustavna odredba dosljedno provede u kompletnoj strukturi javnih organa vlasti, vlade, ministarstava, pa sve do upravnih i nadzornih odbora javnih ustanova i preduzeća Kantona; kada samostalni zastupnik insistira na parlamentarizmu i svečanoj zakletvi koju je dao u Skupštini; kada insitira na Aneksu 7 i njegovim jasno definisanim mjerama koje su vlasti Kantona dužne provoditi kako bi pokazale svoje “opredjeljenje za osiguravanje punog poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda svim osobama pod svojom jurisdikcijom, te za stvaranje, bez odgađanja, pogodnih uvjeta za povratak prognanika i izbjeglica” (među koje i sam spada), onda se na to gleda kao na nekakvu “veleizdaju vitalnih nacionalnih interesa”, nekakvu subverzivnu aktivnost, neko podlo podrivanje. Podrivanje čega? Ustavnog poretka? Države?

Kako neko može podrivati ustavni poredak države insistirajući na dosljednom provođenju odredbi njenog Ustava?

Prije će biti da se radi o mom “podrivanju” principa partokratije koja je otuđila javne organe vlasti i od javnosti i od Ustava, navela narode i građane da slijede određene ideologije, određene stranačke lidere i njihove populističko-oportunističke improvizacije, da slijede privatne interese i interes krupnog kapitala umjesto da rade na Aneksima 6 i 7, na povratku i pomirenju naroda i građana, da uče svoje glasačko tijelo kako da budu doslijedni Aneksu 4, tj. slovu Ustava i ustavnom poretku parlamentarne republike u kojoj žive, da budu uistinu “državotvorni” kako sebe vole nazivati prije svega radeći na svemu onom što je potpisano u Dejtonu, a ne bogateći se na javnim funkcijama.