Marksizam, Zapad i ruska invazija

Rat koji se odvija u Ukrajini i nagla metastaza Putinove zloćudi odmah nakon okončanja svjetske pandemije čitavom čovječanstvu bude najmorbidnije misli i najveće strahove od Trećeg svjetskog, nuklearnog rata.

Ko zna, možda proživljavamo posljednje dane. Možda je to bilo to. Možda od svih generacija koje su do sada živjele na ovoj planeti imamo prilivilegiju da svjedočimo kraju čovječanstva, kraju svijeta, smaku svijeta, Sudnjem Danu, koji su toliki čekali i priželjkivali. Kraj priče.

Možda će sada Zapad konačno shvatiti ono što su mnogi od nas odavno znali, ali nas nisu htjeli slušati, a nisu mogli sami vidjeti jer su bili zaslijepljeni ideologijom, ali ne marksističkom ideologijom već sopstvenom ideologijom koju je Zapad prilično nevješto sklepao baveći se marksističkom ideologijom.

Možda će sada konačno shvatiti da istočni blok, despotizam, totalitarizam i imperijalizam nisu proizašli iz “zlog” marksizma i ateizma, tj. da Staljinizam nije rezultat marksističke ideologije, već obratno, da je ruski imperijalizam, kao i svaki drugi imperijalizam, samo zloupotrijebio jednu ideju, monopolizirao je, centralizirao je kroz KOMINTERNU i Politbiro CK KPSSSR-a.

Možda je sada, kada Rusija pod vođstvom bivšeg KGB agenta stvara uslove za Treći svjetski rat, za nuklearni rat, jasno da nije Marksizam taj koji je stajao iza Hladnog Rata i opasnosti od nuklearnog rata, već da je sve vrijeme to bio ruski imperijalizam.

Možda je sada jasno da autoritarna militantna država i diktatura nisu karakteristični za marksizam, već naprotiv, da komunizam znači odumiranje države, da je pojam “komunistička država” oksimoron.

Mislim da je rat u Ukrajini i ovo što se dešava sa Rusijom zapravo konačno raskrinkavanje ruskog imperijalizma, a samim tim i ultimativno pranje ideje komunizma od ljage koju je, prilično oportunistički, na njega bacila hladnoratovska, neoliberalna ideološka propaganda.

Sada vidimo jasno da je komunizam bio crvena krinka pod kojom se krio obični imperijalizam i da je autoritarni socijalizam zapravo funkcionisao kao distrakcija, deflekcija, na obostrano zadovoljstvo imperijalista.

Ovim ratom Putin konačno odbacuje KGB-ovsku zmijsku kožu koju je Staljin obojio u crveno i imamo priliku konačno vidjeti rusko carstvo u onim bojama u kojima ono zaista jeste. Ali istovremeno se i lijevi spektar ideja čisti od imidža ili stigme autoritarne države i imperijalizma koji mu je prišiven.

Sada je posve jasno da ubistvo Romanova nije bila smrt ruskog carstva, jednako kao što Oktobarska revolucija nikad nije ni bila revolucija već obični prevrat.

Marksizam je bio iskorišten kao novo ruho starih carstava, kao što je kršćanstvo poslužilo Konstantinu za Rimsko Carstvo, npr.

Marksizam-lenjinizam koji je Staljin uspostavio kao zvaničnu ideologiju je bio sredstvo imperijalizma, a ne cilj – u smislu uspostave mesijanskog doba besklasnog društva uz odumiranje države.

Car je konačno gol i rusko carstvo je jasno vidljivo.

Prije nešto više od sto godina, za vrijeme Prvog svjetskog rata, desio se prevrat u Carskoj i seljačkoj Rusiji, prevrat koji je nazvan revolucijom, što je promijenilo tok historije, ali je isto tako definisalo i historiju Marksizma koji pod Staljinom postaje Marksizam-Lenjinizam i prerasta ne samo u službenu ideologiju Sovjetskog saveza, već u temeljnu ideologiju Komunističke Internacionale, tj. KOMINTERNE.

Na taj način je ruski imperijalizam monopolizirao i centralizirao Kominternu i uslovio ustroj komunističkih partija kao marksističko-lenjinističkih, vezao komunizam za militarizam, za staljinizam, za autoritarizam, za totalitarizam, za etatizam, za imperijalizam, a to je sve sušta suprotnost ideji komunizma, sušta suprotnost koja se na dijabolički način uspjela lažno predstaviti i nametnuti kao suština komunizma.

Ako ništa drugo, barem je dijalektika potvrđena, tj. da su teza konkretno ruskog imperijalizma i njegova antiteza komunizma kao antiimperijalizma u Sovjetskom savezu doživjeli sintezu Staljinizma koji je postao zvanično poster-lice svjetskog komunizma.

Putin insistira na šteti koju su Lenjin i Staljin nanijeli carskoj Rusiji, ali ne i na šteti koju je ruski imperijalizam nanio lijevoj ideji, naročito slobodarskoj, antiautoritarnoj i antiimperijalističkoj, antietatističkoj ljevici istinskog anarhokomunizma, komunizma kao mesijanskog doba čovječanstva bez države, novca, fetiša robe i drugih oblika idolatrije robe kao djela ljudskih ruku, bez vlasništva nad prirodom kao najveće ljudske prevare ili zablude, bilo da se radi o državnom, kolektivnom ili privatnom vlasništvu.

Stanje bez vlasništva (osim lične imovine), bez imperija, država, klasa, fetiša i idolatrije robe i novca – divljenja i obožavanja dijela ljudskih ruku, produkata tehnologije i industrije – to je stanje društva koje je opisano kao mesijansko doba.

Potpuno oslobođenje ljudskog bića od svoje omajmunjene ličnosti i reputacije i povratak u rajsko stanje, u originalnu gracioznost u izliječeno besklasno egalitarijansko društvo komunizma mesijanskog doba.

Zato je važno da nestane karikatura komunizma koju je napravio ruski, a potom i kineski imperijalizam, i da se vrati originalni, autentični, inteligentni dizajn komunizma kao mesijanskog doba i društvo kojem čovječanstvo podsvjesno teži kao iskupljenju, konsenzualnom uređenju, kao apsolutnom duhu, transcendentalnom objektu na kraju vremena, revoluciji kao spontanoj rezoluciji.

Detour koji se Oktobarskom revolucijom desio u istoriji carske Rusije, po mom mišljenju, nije ni blizu onom koji se desio u istoriji ljevice. Ljevica i svjetska revolucija su pretrpili veliku štetu vezivanjem za rusku centralu, za ruski imperijalizam i dominaciju, bilo da je to činila svjesno, pod prijetnjom i ucjenom, ili je to tako predstavljala hlandoratovska Zapadna propaganda.

Sada vidimo jasno da centralizacija, totalitarizam i svjetska dominacija nisu nešto što je imanentno komunizmu, karakteristično za komunizam, kako su to neki ideolozi predstavili, već da se radi isključivo o imperijalizmu, u ovom konkretnom slučaju – ruskom imperijalizmu koji i danas postoji kao i u vrijeme Hladnog rata.

I neće komunizam biti taj koji će dovesti svijet na ivicu nuklearnog rata i istrebljenja ljudske vrste, već imperijalizam.

Komunistički režim, totalitaran kakav je bio, komunistička ideologija koju u zadnjih trideset godina blate iz petnih žila u svim zemljama tranzicije, ovih dana je raskrinkan i pokazao se kao obični ruski imperijalizam, što je u svojoj suštini i bio, pod marksističko-lenjinističkom grotesknom karikaturom.

Ideološka propaganda protiv marksizma je bila očekivana, ali greška koju je Zapad počinio jeste da je i sam povjerovao u nju.