KANABIS – državni neprijatelj br. 1

Posljednjih mjeseci slušamo o raznim policijskim akcijama i hapšenjima vezanim za kanabis, a ovih dana je to kulminiralo hapšenjima u vezi ulja kanabisa.

Naša policija daje sve od sebe da suzbije ilegalnu trgovinu kanabisom koji je legalizovan i dekriminalizovan u mnogim dijelovima slobodnog i naprednog svijeta i koji će ionako uskoro biti legalizovan i dekriminalizovan i u Bosni i Hercegovini, biće legalniji od mrkog uglja i koksa, ako zaista želimo kandidatski status za članstvo u EU.

A i prije, naravno, ako vi građani to želite i ako vi građani odlučite 2. oktobra izabrati one koji će ne samo predlagati inicijative, one postoje, ali ne postoje još uvijek i oni koji će sjediti u komisijama parlamentarne skupštine, u kolegiju da stave taj zakon na dnevni red, i da na kraju dignu ruku za taj zakon, kako bi legalizovati i dekriminalizovati kanabis i uz druge napredne odluke, unaprijedili ovu zemlju u jednu slobodnu i naprednu zemlju.

Kanabis je za mnoge lijek, istinski lijek… No dosta o kanabisu.

Čini mi se da je upravo to nečiji cilj, da se ufatimo kanabisa ko pijan plota i da pričamo, diskutujemo, da se prepiremo oko kanabisa: da li da ga legalizujemo ili ne, da li da ga dekriminalizujemo ili ne, da ga demoniziramo ili ne. Kanabis, kanabis, kanabis. Sav fokus policije i javnosti u ovoj našoj provinciji je na kanabisu – najbezazlenijoj rekreativnoj drogi koja je legalizovana i dekriminalizovana širom naprednog i slobodnog svijeta, legalizovan za medicinske upotrebe širom svijeta, samo mi – papci i šupci iz ovog šupka svijeta – od kanabisa pravimo glavnu vijest i najcrnju hroniku.

Ali zato je svijetla tačka i dobra vijest da u Sarajevu već godinama nije zaplijenjen ni gram kokaina, koji je poznat kao droga dobrostojećih, bogatih, droga tajkuna, oligarha, uspješnih, moćnih ljudi.

Ova činjenica može značiti nekoliko stvari:

– ili mi nemamo bogataša i moćnika,

⁃ ili su naši političari, tajkuni, bogataši, moćnici i zvijezde alergični na kokain;

⁃ ili nisu alergični, ali nemaju para da kupe kokain,

⁃ ili je policija uspiješno eliminisala kokain iz naše zemlje.

Ali kada se to desilo? Ja se ne sjećam kada sam zadnji put na televiziji gledao prilog o hapšenju nekog dilera kokainom ili prilog o zaplijeni bilo koje količine kokaina.

Pogledajte slobodno izvještaje o radu uprave policije na stranici MUP-a Kantona Sarajevo (https://mup.ks.gov.ba/organizacija/izvjestajoradu) , evo prošle godine, moj i vaš, tj. naš čovjek, iz ekološkog slobodarskog pokreta koji je sjedio u Komisiji za sigurnost SKS, nakon što je pročitao izvještaj upitao je – pa da li to znači da u Sarajevu uopšte nema kokaina?

Znate šta su mu rekli? Zamolili su ga da ne tjera mak na konac, da ne cjepidlači.

Ok, sa njihove tačke gledišta insistiranje na kokainu možda izgleda kao neko zanovijetanje, cjepidlačenje.

Sa moje tačke gledišta, sa naše tačke gledišta, jer nisam jedini, hapšenje za kanabis koji je, kako već objasnih, maltene svuđe na svijetu dekriminalizovan i legalizovan, e to je pravo tjeranje maka na konac, pravo cjepidlačenje, pa možda čak i proseravanje, da izvinete, i vjerujem da ovo sve služi da se skrene pažnja sa nekih drugih droga. Ne znam da li je do vas doprlo, ali sve se čini da je javna tajna, jer sva čaršija bruji i raja priča da su čitave zgrade po Sarajevu nikle upravo od kokaina, pa nikom ništa.

Legalizujmo kanabis, dekriminalizujmo ga, pa onda možemo regulisati kvalitet ulja, učiniti proizvode sigurnim i oporezovati proizvodnju i potrošnju, ako je do toga, do poreza, PDV-a, akciza i to…