Povratak

Trend je iseljavanje, odlazak, i zabrinuti smo ko će raditi, nema radne snage, da li ćemo uvoziti radnu snagu, kako ćemo puniti penzijski fond, itd.

No trend je i povratak. Mnogi žele da se vrate, sa svojim penzijama, ušteđevinom, investicijama, i to je nešto o čemu vlast ne razmišlja, ali isto tako to je nešto o čemu vlast ne treba da odlučuje.

O povratku u svoju zemlju, u moju, tvoju, našu zemlju odlučuje samo onaj koji želi da se vrati. On ili ona odlučuju o sebi, svom životu i mi se ne smijemo miješati u tu odluku.

Naše arbitrarno mišljenje i stav o nečijem životu je posve nerelevantno. Mi moramo poštivati prava i lične slobode, privatne odluke povratnika. Mi nismo nadležni ni nadređeni. Ustav i međunarodne povelje, deklaracije i evropska rezolucija su mjerodavni, a ne šta mi mislimo i kako mi interpretiramo.

Ja držim da vlast ne smije odlučivati ili komentarisati ili osluškivati šta njihov narod ili baza misli o povratku i povratnicima, već mora ispunjavati zadaću, obaveze i zakletvu koju je svečano dala kada je preizimala dužnost – a to je da poštuje i štiti ustavom zagarantovana ljudska prava i građanske slobode, a ja bih dodao: prije svega povratnika, jer to je najugroženija i najranjivija populacija.

Ne zanima me kako su političke organizacije koje teroriziraju ovo društvo trideset godina sebi umislile i sebi zamislile našu zemlju. One sanjaju svoje kolektivne snove, a naše košmare.

Mi imamo svoje snove, individualne, životne snove, ali mi imamo ustav i anekse na svojoj strani.

Ako oni nisu za trideset godina provodili – mi ćemo – miriti, vratiti, paziti civile, građanke i građane, ne samo zato što mi to hoćemo, već zato što je to glavna dužnost dužnosnika.

Ovdje se ne radi samo o povratku u gradove, o povratku imovine, ovdje se radi o povratku u zemlju, na zemlju, povratku zemlji, svojoj zemlji, našoj zemlji, prirodi, miru, simboličnom povratku na selo, o ponovnom naseljavanju naše zemlje našim zemljacima. Biblijskih razmjera.

Ovo je Izlazak – izlazak iz mraka, iz sjene, sa margina, iz drugog, trećeg, zadnjeg plana u prvi plan, iz pasivne egzistencije u život, svoj život, iz tamnice i samice na slobodu – svoju slobodu jer ovo je i naša zemlja. Izlazak Iz progonstva i povratak na scenu.

Mi smo dio stvarnosti i mi ćemo oblikovati stvarnost naše zemlje jednakopravno i slobodno kao i svi. Mi se ne odričemo svog prava i svoje slobode ni u čiju korist i ni zbog kakvih razloga, snova i planova, i “viših ciljeva”. Naši lični snovi, planovi i ciljevi su nama najviši i ne pristajemo na ništa manje od onoga što nam je ustavom i međunarodnim aktima, deklaracijama, rezolucijama i sporazumima zagarantovano. Sloboda i jednakost u toj slobodi.

Mi nismo otpadnici i otpadak međunarodnih dogovora i sporazuma, već naprotiv: oni postoje zbog nas. Zbog nas su napravljeni i nama je je obećan i mir i naša zemlja i mi insistiramo na zahtjevu vlastima u BiH, međunarodnoj zejednici i Evropskoj Uniji da ispuni obećanja prognanim i raseljenim širom naše zemlje, regije i svijeta, za povratkom, održivim povratkom u naš obećan mir, u našu obećanu zemlju.

Ovi izbori su raskrsnica, prelomna tačka – da li će trend iseljavanja i raseljavanja koji su arhitekti zla i mržnje započeli prije tri decenije nastaviti do tačke potpunog pustošenja naše zemlje, ili će se naši ljudi, naši vrijedni i dobri zemljaci i zemljakinje slobodno vratiti u svoju zemlju i učiniti je plodnom, napraviti čudo o kojem smo potajno sanjali tokom trodecenijskog košmara.

Ovaj povratak nije samo fizički povratak. Ovaj povratak je epski povratak, on je povratak biću, suštini, srži, srcu, duši Bosne i Hercegovine, povratak sebi, povratak ljudskom biću, svojoj čovječnosti, univerzalnim vrijednostima i principima koje krišom od vladajućih režima, gdje god da živimo, njegujemo u sebi, duboko u sebi, u duši.

Povratak sopstvenom miru, ličnoj slobodi, izvornom duhu i dobroj prirodi naše zemlje i našeg čovjeka. Ovo je slobodna zemlja i mi smo slobodni ljudi – ne zaboravimo to. Odlutali smo daleko od te fundamentalne istine. Moramo se vratiti. Stoga je povratak jedan historijski, simbolični čin – on je buđenje iz trodecenijskog košmara.

Niti jedna vlast ne smije stajati između slobodne osobe i njene slobodne zemlje, njenih snova i ciljeva u toj zemlji.

Zato birajte one koji ne šire mržnju, košmare, ne sapliću vas, ne presreću iz zasjede, ne reketare, ne kamatare, već sanjaju slične snove i sličnu zemlju – zemlju mira, ljubavi, slobode. Birajte oni koji grade mostove i puteve povratka, ne samo fizički, već i mentalno, birajte one koji svojim riječima i djelima grade trajan mir i održivi povratak – birajte svijetlu budućnost, birajte svijetlu viziju naše zemlje, birajte svjetlost, ultimativnu pobjedu, konačni trijumf nad silama mraka i pomračenim umovima – birajte mir, ljubav i slobodu.

Dosta je bilo trideset godina pustošenja i lutanja. Mi imamo svoj cilj i imamo svoj san i ne odustajemo od njega. Ne odustajemo od naše slobode, našeg mira, našeg sna, naše ljubavi, naše vizije naše zemlje.

Volio bih napraviti POVRATAK temom ovih izbora. Povratak zemlji, povratak sebi, povratak prirodi, povratak miru, ljubavi.

Prava i slobode povratnika su individualne i o tom povratku može odlučiti samo i jedino sam povratnik i niko drugi za njega ili nju, tj. umjesto njega ili nje – ni vlast, ni vrh bilo koje partije, ni kolektiv, ni većina, ni rodbina – niko do ona ili on sam. Ni referendum.

Osloboditi pojedinca da mu autoritarne partijske autokrate, hegemoni/lideri, vlast i političke organizacije koje se ponašaju ne samo autoritarno, već aktivno i konstantno trideset godina teroriziraju i uznemiravaju javnost i našu privatnost, remete javni red i mir, zastrašuju nas – čak i kada su na vlasti – oni nisu ovlašteni da govore gdje i kako i s kim će svaki od nas živjeti svoj život. Oni su polupali lončiće. Ponijela ih pjesma. To nije uloga vlasti u liberalnoj demokratiji. To je samovlašće, autokratija, autoritarna diktatura, partijska država koju oni uspostavljaju paralelno i nauštrb našim ljudskim i građanskim pravima.

Stegli su obruč oko slobode pojedinca i ucjenjuju i prijete. Vlast se ne smije miješati u individualne odluke građana, vlast mora garantovati ustavna prava i slobode i obezbijediti slobodu i održivi povratak svakom od vas.

Iz naše zemlje su mnogi otišli – zato što su bili prinuđeni – a prinuda je obrnuto od slobode.

Neki su tako odlučili, slobodno izabrali da odu. To je njihovo pravo i sloboda.

Ali mnogi zaboravljaju da pravo i sloboda nisu jednokratni, već neotuđivi. Važe čitavog života. Važe i u ovom trenutku, sada. Oni su ga iskoristili, ali ne zauvijek, već ga i dalje uživaju. Niko nikom ne može i ne smije ograničiti i negirati to pravo.

Niko od nas nije vlast, vlasnik, i gospodar nikom. Niko nikom nije rob. Svi smo podjednako slobodni ljudi i uživamo jednaku slobodu – ličnu slobodu. Niko nikom nije nadređen da odlučuje o njegovom ili njenom životu. Niko pojedinačno i nikakva vlast.

Izboriti se za svoju slobodu znači izboriti se za slobodno odlučivanje. Ne postoji sud, ni javnosti, nikakav sud koji može spriječiti i osuditi bilo koga zbog njegove ili njene slobodne životne odluke da se vrati. To je lična i privatna stvar pojedinca i ničiji biznis.

Niko nije nadređen civilima/građanima u slobodnoj demokratskoj zemlji, nikakva država, partijska država ili paradržava.

Bavite se svojim poslom i životom, a ne poslovima i životima drugih.

Vlast mora zaštititi ono što ustav štiti i što je ustavom naše zemlje zaštićeno i garantovano svakom građaninu i građanki na svakom pedlju ove zemlje, a to je pravo na slobodan život.

Migracije su normalne, niko ih ne smije spriječavati, a naročito ne povratak.

To je ljudsko pravo. Oni koji negiraju i otuđuju prava i slobode povratnika, negiraju i otuđuju ljudska prava, a to je zločin, terorizam protiv civila, slobodnih ljudi.

Takvi tretiraju slobodne građane kao roblje: Raspolažu i trguju njihovim sudbinama, imovinom i životima kao svojim vlasništvom. Trguju teritorijama i ljudima!!

Niti jedna vlast ne smije biti vlasnik ljudskih sudbina. To nije sloboda i demokratija. To je ropstvo. A mi preziremo ropstvo i zabranjujemo ropstvo. Niko robom!

Vlast ako ne pomaže, ne asistira, ako nije servis građanima, najviše što može uraditi za sebe, a i za tebe, jeste da ti se skloni sa puta.

1 komentar na “Povratak

Komentari su isključeni.