ZVANIČNI REZULTATI

Sada evo i zvanično potvrđen mandat: drugi sam po broju glasova u Našoj stranci na federalnom nivou! Čestitam svim kolegama i kolegicama! Čestitke stranci za odličan uspjeh na svim nivoima vlasti!

Prije svega hvala svima vama koji ste mi dali povjerenje i glas. Prijatno iznenađenje da vas još ima u tolikom broju u ovom gradu (tj. u pola Kantona Sarajevo kolika je bila izborna jedinica koja je mogla glasati za mene). Iskreno, mislio sam da je puno mojih glasača napustilo grad i državu u protekle četiri godine, te da zbog toga neću ostvariti ni približno dobar rezultat kao 2018. Uz to sam ubijedio sebe da je desničarska režimska propaganda uspjela da preuzme javno mnijenje i da me ocrni i ogadi širokim narodnim masama. Ispostavilo se da njima možda jeste, ali zato vama sigurno nije. Pokazali ste da: “što je više kleveta i laži, Damir Nikšić vam je barem 33% draži!” Lijepa vijest i dobar znak za sve nas jeste ta da vaša podrška nije pala, da nije ni stagnirala, već se povećala za trećinu od 2018!!

To može, između ostalog, značiti da imam podršku slobodnomislećih i zrelih građanki i građana na koje ne utiče moja medijska popularnost, jednako kao što ne utiče ni moja nepopularnost u režimskim medijima.

Hvala prijateljicama i prijateljima koji su sve ovo vrijeme brojanja glasova zvali, pisali, pitali i navijali. Moramo se svi skupa zahvaliti Edinu Forti, predsjedniku Naše stranke koji je, uprkos strahovanjima, pa čak i negodovanjima nekih “usplahiritih duhova”, ipak procijenio da mogu donijeti više glasova nego štete Našoj stranci i koji je bio više nego fer prema meni i mojim biračima odlučivši da osigura vašu izbornu volju za moj ulazak u Predstavnički dom parlamenta Federacije BiH mojom trećom pozicijom i na kompenzacijskoj listi stranke. Aplauz za Fortu!

Ko se razumije u ove stvari, a ja priznajem da im nisam bio vičan, znaće da je “selektor” maestralno odigrao ovo prvenstvo.

Edin Forto

Video

Ova predizborna kampanja je najagresivnija do sada.

Ide se na negativne osjećaje i ostrašćenost, proizvodi se psihoza, sada već tradicionalna predizborna ratna psihoza.

Ljudi su izmanipulisani stranim službama, stranačkim medijima i propagandom koja raspiruje mržnju do te mjere da više ne čuju ili čak ne žele čuti glas razuma.

Zaboravite barem na trenutak sve ono što ste čuli i pročitali u toksičnim izvorima sumnjivih informacija kojima vam ispiraju mozak, kojima vas zavode i indoktriniraju mržnjom i netrpeljivošću.

Ostavite na trenutak po strani sve predrasude koje ste uzgojili nakon što su razni sijači posijali svoje sjeme zla i mržnje u vama i poslušajte sopstvenim ušima ono što ovaj čovjek govori o ekonomiji.

Poslušajte jednostavna i jedina prava rješenja i razmislite svojom glavom o onom što čujete, bez fabrikovanih animoziteta.

Uvidjećete da ovo nije šuplja priča, već da su se mnoge glave prošupljile na ovoj prljavoj i toksičnoj medijskoj vjetrometini dezinformacija, da su zaglupile i otupile pa više ni ne razlikuju glas razuma od govora mržnje.

Poslušajte ozbiljno i uvidjećete da ovaj čovjek ne govori napamet, ne govori gluposti, ne zamajava nikog, ne “maže oči”, već naprotiv; čućete glas razuma i uvidjećete da govori ono što i sami mislite; uvidjećete da i sami mislite ono što on kaže, ili barem da ste nekoć to i sami mislili prije nego što ste postali ogorčeni nezadovoljnici i žrtve (dez)informacijskog rata.

To što neki ismijavaju, omalovažavaju, ne žele ili odbijaju čuti ovakvu priču danas, to ne znači da imaju bolja rješenja, već znači da nemaju sluha za takvu priču, a to što nemaju sluha za takvu priču znači da su ogrezli u lošu priču i da djeluju ostrašćeno, navijački, pristrasno, a ne razumno.

Molim vas, budite razumni samo na nekoliko minuta i poslušajte bez cinizma i arogancije ovaj intervju.

Ne temeljite svoj glas na emociji i animozitetu, ne glasajte kako vam drugi kažu i kako vas drugi nagovore, onako kako samo izmanipulisane mase po inerciji znaju naivno glasati.

Ne mislite tuđom glavom, oduprite se mentalitetu košnice u kojoj zuje mnoge laži i klevete, poslušajte svojim ušima, razmislite svojom glavom, napravite svoju odluku, ako uopšte smijete, ako još uvijek to možete i umijete i – glasajte razumno.

Kakvi smo ljudi i kakve “ljudine” biramo

Vidi se da su ovi predsjednici stranaka koji su po ko zna koji put kandidati za predsjedništvo BiH veoma otuđeni od stvarnosti. Jer da žive životima običnih ljudi znali bi da su generalno međuljudski odnosi “unas” postali veoma loši, da je psihosocijalno okruženje generalno postalo veoma loše.

Malo kome možeš vjerovati da će ispoštovati dogovor, da će ti završiti posao na vrijeme, da te neće zakinuti, prevariti, itd. Naročito unutar “sopstvenog naroda”. Jer sada svako zna da nemaš puno opcija niti alternativa, da nema puno konkurencije pa te može ucjenjivati koliko hoće. Tako, na primjer, ako odeš Srbinu ili Hrvatu (kolokvijalno: “četniku” ili “ustaši”) u nabavku, ili da ti završi neki posao onda si automatski izdajnik, itd, itd…

Takva politička ekonomija i životna filozofija vjerovatno nekom etničkom čistuncu zvuči moralno, lijepo i milo u teoriji, ali u praksi se pokazuje kao mračna stranputica našeg društva i naše ekonomije.

Bilo bi korisno da svi ti opetovani predsjednički kandidati, svi ti stranački i narodni lideri ostanu bez posla i pozicije na malkice duži vremenski period, da ne odu samo da se tuspase na birou, već počnu raditi obične poslove i konačno živjeti realnost koju su ideološki kreirali, u koju su zapakovali “svoje” narode, a s njima usput i ostale (ili Ostale) građane.

Bilo bi korisno za njih same da shvate da je njihov partikularizam samo jedna konstrukcija koju su namaštali u dokolici, nemajući prečeg posla, te da ono što vide i ne vole u drugom: drugom narodu, drugom lideru, sve te loše osobine, navike, karakteristike koje intimno ili javno asociraju sa nekim narodom ili njihovim liderom nisu toliko posebne i karakteristične samo za njih, već su zapravo univerzalne i karakteristične za ljudski rod te da ih, kada bi se “razmagnetisali” od te svoje ideologije rasne čistote, “krvi i tla” i sišli među obične ljude u svakodnevnicu, među “svoj narod” i počeli živjeti obični život, shvatili da je sve to “u pet deka” (kao što to i sam narod voli reći za političare).

Nakon nekog vremena bi ih počeli nervirati razni “Bakiri”, “Dodici” i “Čovići” na poslu, i to među “svojima”.

Hoću da kažem da se ne radi o konstitutivnim narodima, niti o njihovim liderima, već o ljudima. A mi smo takvi ljudi.

Za nekog ko toliko pažnje pridaje i toliko vremena provodi elaborirajući “kakav je k’o čovjek”, nekako su nam se potkrali najgori ljudi i najveći neradnici na najvažnijim rukovodećim pozicijama.

Vjerovatno je to zato što smo “prekucali” u toj svojoj evaluaciji “čovječnosti” da više ne znamo ocijeniti kakav je neko uistinu. Kao što se za notornog alkoholičara ne može očekivati da je najbolji sommelier ili degustator vina (već upravo suprotno – posve mu je svejedno kakvu brlju pije) tako i mi više nismo eksperti za ljudski karakter kao što smo nekoć bili jer smo opijeni višedecenijskim intenzivnim konzumiranjem i procjenama ljudi.

Možda bi bilo dobro da se konačno otrijeznimo iz tog višedecenijskog delirijuma i da ovaj put biramo nekog “običnog šupka” ili nezanimljivog štrebera, ali koji odlično radi svoj posao.