Osvrt na legalizaciju medicinskog kanabisa

Moramo pripaziti da se borba za legalizaciju medicinskog kanabisa ne pretvori u monopol i profit multinacionalnih farmaceutskih kompanija u koji se lokalni “borci” kane “ugraditi”. Ako se to desi, budite sigurni da će ovi bjelosvjetski dileri u kombinaciji sa lokalnim političarima, policijom i pravosuđem učiniti mnogo više od dosadašnjih da osiguraju ovisnost o njihovom proizvodu izbacujući iz igre konkurenciju – naročito “samonikle” uzgajivače i korisnike.

Kontrola koja građanima ne dozvoljava ništa, a državi i korporacijama sve; koja zbog iste radnje privatne građane tretira kao zločince, kriminalce, a korporacije i partijske elite kao dobročinitelje i uspješne biznismene – nije ništa drugo do autoritarizam i tiranija.

Sjetimo se da je Umberto Eko jasno obratio pažnju na to da je korporatizam korijen fašizma (tj. da je fašizam samo tip korporatizma bez kojeg fašizam ne bi postojao) citirajući Musolinija koji je rekao da bi “fašizam bilo ispravnije zvati korporatizmom zato što fašizam zapravo stapa moć države i korporacija u jedno”.

Borba za potpunu legalizaciju i dekriminalizaciju kanabisa je prije svega politička borba. To nije nimalo naivna i nimalo simbolična borba. To je antifašistička borba protiv nimalo bezazlenih “igrača”. U ovoj borbi se ogleda fundamentalna razlika između radikalne slobodarske Ljevice koja teži jednakoj individualnoj slobodi svih na jednoj, i autoritarne/korporativne/salonske Ljevice koja teži ekskluzivnoj slobodi i profitu probranih i privilegovanih na drugoj strani. Ovo je borba fundamentalnog slobodarskog principa protiv monopoliziranja slobode. To je borba protiv zakona koji favorizuju korporativne lobiste; borba za prirodne zakone, ljudska prava i građanske slobode; borba za commons – za nešto što pripada svima.

Ko je dovoljno svjestan ove problematike, ko je informisan, shvatiće da legalizacija kanabisa samo u medicinske svrhe nije motivisana samo ljudskim pravom, već ponajviše profitom koji se često (svjedoci smo korporativnih reklama) krije iza fasade dobročinstva i dobrobiti.

Napominjem da potpuna legalizacija, za koju se gotovo ideološki treba zalagati, ne isključuje i ne zabranjuje farmaceutskim kompanijama da proizvedu i ponude kvalitetan proizvod u apotekama i na recept; ne onemogućava korisnicima zdravstvene zaštite da na taj način dođu do njega, da im država subvencira taj lijek, da privatni uzgajivači i farmaceutske kompanije zarade na njemu, dok ono što oni žele legalizacijom medicinskog kanabisa jeste da zakonom onemoguće svima drugima da to isto čine.
U prijevodu, oni bi tako indirektno “patentirali” nešto što nisu izumili i na taj način dodatno kriminalizovali uzgoj u sopstvenom aranžmanu i sopstvene potrebe (bilo medicinske ili rekreativne) nečega što je proizvod prirode i što u prirodi slobodno raste.

Tako nešto se, kao što ste vjerovatno svjesni, paralelno radi sa izvorima pitke vode, sa genetski modifikovanim sjemenom, itd, itd… i mnogi političari (čak i razvijenih zemalja, a naročito u zemljama kao što je BiH) im pomažu u tom procesu (u zamjenu za finansiranje predizbornih kampanja ili ugrađivanje u dati biznis njih samih ili njihove rodbine). Ne radi se tu samo o sporadičnom individualnom oportunizmu, niti je to samo nekakav globalni trend, pojava/ fenomen. To je, kao što znate, preraslo u jedan globalni sistem, multinacionalni režim – sofisticirani fašizam koji je neprijatelj i porobljivač prirode i čovječanstva, koji je okupirao izvore vode, hrane i zdravlja i nastoji naplatiti čovječanstvu ono što mu je, kako se to kaže: “bogomdano” tj. “commons”.

On ne prijeti samo suverenitetu malih država koje su porobljene i zarobljene ovom vrstom korupcije, već direktno prijeti suverenitetu individue, slobodi svakog od nas, kroz veleizdaju, ili još tačnije: “veleprodaju društvenog ugovora” na globalnom tržištu ljudskih i prirodnih resursa bivših kolonija i imperijalnih provincija od strane današnjih demokratski izabranih lokalnih političara.

Ja, naravno, ne mogu i neću tvrditi da npr. Magazinović svjesno ulazi u kampanju za legalizaciju medicinskog kanabisa iz materijalnog interesa, da želi da se “ugradi” u političko-korporativnu monopolizaciju ovog “commons-a” (po uzoru na Bičakčića koji je to, navodno, uradio sa solarnom energijom “unas”) iako mu (sudeći po hotelu na Jahorini) kao visokom funkcioneru donedavne Zlatkove partije i jednom od njegovih apostola, očigledno nije stran poduzetnički duh i ono što je Musolini nazvao “stapanjem državne i korporacijske moći”. Zato ne poručujem samo javnosti, već i njemu, da bude oprezan. Zato i preporučujem, ne samo javnosti, već i njemu, borbu za potpunu legalizaciju i dekriminalizaciju kanabisa.

To je nešto što sam dužan na vrijeme učiniti zbog sopstvene savijesti, zbog svojih slobodarskih ideala i političkih uvjerenja. Ne smijemo nikada izgubiti iz vida da sloboda nije luksuz niti ekskluzivno pravo, privilegija. Ne može je imati više onaj koji više plati političara. Sloboda jednostavno nije roba kojom se trguje i političari nemaju mandat trgovati našom slobodom i ucjenjivati nas, davati nekima više, a drugima manje.

Sloboda je istinska sloboda samo onda kada važi za sve podjednako, kada je svako podjednako ima. Sloboda je, stoga prvi i ultimativni “commons”. Svi na nju polažemo jednako pravo. Niko nema pravo ni mandat okupirati izvor naše slobode, patronizirati nas i naplaćivati nam je, a izvor naše slobode je naš lični suverenitet i suverena zakonodavna vlast putem koje vladamo sami sobom.

Ovo je princip kojeg se čvrsto moramo držati inače riskiramo da prije ili kasnije izgubimo slobodu i postanemo nečije roblje.

Zajedno do legalizacije

U odgovoru na moju inicijativu za dekriminalizaciju i legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe koji je dalo Stručno vijeće Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo (Broj protokola: 0202-727/19 od 25.06.2019.) jasno se kaže da „POSTOJI OPRAVDANOST LEGALIZACIJE KANABISA samo u medicinske svrhe i za tačno određene indikacije, ali pod uslovima koji su regulisani opštim zakonskim propisima, posebnim zakonskim propisima i odobrenjem Agencije za lijekove BiH, pozivajući se na rezultate istraživačkih studija koji idu u prilog navedenom“.

To u prevodu znači da se može pristupiti izradi tih zakonskih propisa na višim nivoima, na državnom i entitetskom nivou i zato pozivam sve građanke i građane koji ovo čitaju da počnu lobirati i vršiti pritisak na svoje izabrane predstavnike (na one za koje su glasali na zadnjim opštim izborima), da krenu sa izradom nacrta tog zakona na višim nivoima vlasti bilo da su njihovi predstavnici iz SDP-a, NS-a, DF-a ili drugih progresivnih, liberalnih političkih stranaka, pa i svih ostalih.

No (kako se u odgovoru dalje navodi), da bi se takav zakon mogao donijeti potrebno je prethodno ili istovremeno provesti postupak dekriminalizacije kanabisa što zahtijeva izmjene i Krivičnog zakona, jer po sadašnjem krivičnom zakonu – nije dozvoljeno posjedovanje marihuane za ličnu upotrebu, a svaka, pa i namanja količina se tretira kao krivično djelo.

(Mada dekriminalizacija može ići i bez legalizacije za medicinske svrhe, tj. za legalizaciju je potrebna i dekriminalizacija, ali za dekriminalizaciju nije potrebna legalizacija u medicinske svrhe.)

To, u svakom slučaju, znači da morate izvršiti pritisak na svoje izabrane predstavnike da odmah započnu sa izradom nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona.

Međutim, postoji nešto što bi oni u međuvremenu mogli uraditi za vas, a što ne izaziva tolike kontraverze, ne zahtijeva toliko truda i vremena, nešto što bi vam mogli jako brzo i bez velikih problema „završiti“, ako budu politički voljni, tj. ako im vi tu volju, pored platama koje dobijaju od vas, malo „osvježite“ i svojim zahtjevima.

Možete ih slobodno “odobrovoljiti” ovom informacijom, koja je čak navedena u odgovoru koji sam dobio (kopija je na kraju teksta), a gdje se, u kontekstu legalizacije i dekriminalizacije kanabisa, navodi da je pored pokretanja izmjena i dopuna više zakona i pravilnika potrebno promijeniti i Listu 1 zabranjenih psihotropnih supstanci na kojoj se nalazi i kanabis, kao i Listu 4 u koju tek treba uvrstiti i kanabis, ističući da Lista 4 dozvoljava upotrebu kanabisa u industrijske svrhe, samo ako sadržaj THC u suhoj tvari ne prelazi količinu od 0,2%. 

U prevodu: Lista 4 ne dozvoljava upotrebu marihuane, ali dozvoljava uzgoj industrijske konoplje. „Industrijska konoplja“ (Cannabis Sativa L.). Ona je navedena i u Pravilniku o službenom nadzoru sjemenskih usjeva u Bosni i Hercegovini, no ne uzgaja se zato što je prethodno potrebno zakonom propisati vođenje evidencije proizvođača industrijske konoplje.

Šta to znači?

To znači da dok čekamo na izmjene i dopune Krivičnog zakona, Liste 1, i drugih zakonskih propisa, možemo zakonski urediti uzgoj onog što je već dozvoljeno, a to je industrijska konoplja sa sadržajem THC ispod 0,2%. Znamo da je industrijska konoplja bogata CBD-om koji pomaže kod epilepsije, PTSP-a i drugih pojava, posve je legalan, a njegova upotreba kao analgetika je dozvoljena čak i sportistima na međunarodnim takmičenjima.

Pošto sam ja zastupnik na kantonalnom nivou i ne mogu pokretati inicijative na višim nivoima vlasti, ovim putem apelujem na svoje kolege na višim nivoima da zajedno poradimo na nacrtu zakona koji će pojednostaviti i olakšati uzgoj i preradu industrijske konoplje (Cannabis sativa L.) s ukupnim sadržajem THC-a 0,2 % i manjim, čije sorte se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije i koja nije uvrštena u Liste psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga.

Taj zakon bi bio u skladu sa aktuelnim Pravilnikom o službenom nadzoru sjemenskih usjeva u Bosni i Hercegovini koji podrazumijeva i industrijsku konoplju, a propisao bi uspostavljanje i vođenje Evidencije proizvođača industrijske konoplje od strane entitetskog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Radi se o evidenciji pravnih i fizičkih osoba koje namjeravaju uzgajati industrijsku konoplju. Na tome možemo odmah početi raditi.

Zato pozivam kolegu Magazinovića koji je kao zastupnik u državnom parlamentu danas izjavio da je za legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe, kao i druge zastupnike kako na državnom, tako i na entitetskim nivoima zakonodavne vlasti da u međuvremenu regulišemo uzgoj industrijske konoplje, proizvodnju CBD-ulja i drugih proizvoda koji su takođe korisni kako za zdravlje, tako i za lokalnu ekonomiju.

Pravilnik o službenom nadzoru sjemenskih usjeva u BiH važi za čitavu BiH i donesen je na državnom nivou. Po njemu je industrijska konoplja potpuno legalna. Ostalo je entitetima da regulišu njen uzgoj tj. da pri svojim ministarstvima poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva uspostave i vode evidenciju proizvođača industrijske konoplje.

To je jako važno jer jedini efikasan način da oporavite svoju zemlju od šoka koji je pretrpila uzgojom npr. malina (na koje su mnogi nasjeli) jeste industrijska konoplja. Jedini prirodan i efikasan način da dekontaminirate zemljište od raznih otrova i pesticida – je industrijska konoplja. Jedini prirodan i efikasan način utopljavanja zgrada je industrijska konoplja, itd, itd.

Molim sve vas, koji ovo čitate, da lobirate svoje zastupnike, da izvršite pritisak na svoje izabrane predstavnike da u što kraćem periodu regulišu ovu oblast i donesu zakon koji će pojednostaviti i olakšati uzgoj i preradu industrijske konoplje (Cannabis sativa L.). Na zastupničke email adrese koje postoje na zvaničnim web stranicama skupština, ili na FB račune i stranice pošaljite poruku: “legalizujte kanabis u medicinske svrhe!” ili “dekriminalizujte kanabis!” ili “uredite uzgoj industrijske konoplje!” ili sve to zajedno.

Dovoljno je da poruka nije anonimna već da dolazi od građana sa imenom i prezimenom.

Hvala

20190827_140304.jpg

CBD, konoplja i to

Ispravke:
1. “Indoor hash” se odnosi na “indoor” uzgajanje koje daje veći kvalitet nego outdoor ili vanjsko uzgajanje kanabisa.
2. Epilepsija se također liječi CBD-om kao npr. Dravet syndrome i Lennox-Gastaut syndrome (dječija epilepsija), a ne THC-om.