Rasprava o prijedlogu Zakona o kažnjavanju govora mržnje

Ovdje ultimativno govorimo o javnom moralu. Po definiciji: “javni moral podrazumijeva moralno-etičke standarde koji se u društvu postižu zakonima, policijskim radom ili društvenim pritiskom.”

Iz ove definicije proizilazi da je dužnost najvišeg zakonodavnog tijela u Kantonu Sarajevo da uspostavi moralno-etičke standarde svojim zakonodavstvom.

To ne znači da moramo ići na jednu stranu u krajnost vjerskog morala, ili na drugu stranu u krajnost totalitarnih režima i tzv. verbalnog delikta, ali nam je dužnost uspostaviti određene zakonske norme u javnom životu naročito kada se radi o sadržaju masovnih medija i ponašanju na javnim mjestima. A javna mjesta su i sekcije sa komentarima na portalima i tako ih moramo tretirati.

Skupština Kantona Sarajevo ima dužnost i odgovornost zaštititi javno zdravlje u Kantonu Sarajevo, a u javno zdravlje spada i mentalno zdravlje. Skupština Kantona Sarajevo mora zakonom zaštititi javni moral onoliko koliko je to u našoj moći i domenu. Mi isto tako moramo njegovati javnu kulturu. Aktivno njegovati, a to znači da moramo zakonski regulisati i zaštititi javnu kulturu.

Šta je “javna kultura”?

Koncept javne kulture je nov i primjenjuje se na moderna društva u kojima su razvijene nove komunikacijske prakse unutar kojih se formira javno mnijenje. U to spadaju vijesti, zabava, umjetnost, oglašavanje, društveni mediji, portali i mnoga druga sredstva.

Mi definitivno spadamo u takvo društvo. Naše se javno mnijenje formira online, na društvenim mrežama i portalima. Radi se o izrazito novim, modernim odnosima u civilnom društvu koji podrazumijevaju medijske tehnologije i političko djelovanje.

Informativni portali ne služe samo prenošenju informacije. Jeste da mnogi od njih služe ideološkoj i političkoj propagandi, djeluju kao stranački portali, ali ja nemam problem s tim, poštujem političku slobodu takvih portala, naročito ako ne poziraju kao nezavisni mediji, već otvoreno daju do znanja kojoj političkoj opciji pripadaju i ne dovode nikoga u zabludu u tom smislu.

No portali, kakvi god da su, ipak su istovremeno i mjesta tzv. “duhovne razmjene” – razmijene ideja, znanja, mišljenja, i tim više, tim prije, moraju prestati biti mjesta razmjene uvreda i psovki, govora mržnje.

Ako bismo analizirali naše društvo i našu kulturu po sadržaju komentara na portalima, ako bi koristili komentare kao pokazatelje stanja društva i kulture, zaključili bi da je naše društvo zaraženo mržnjom, tj. da je naša kultura na veoma niskom nivou, u vrlo lošoj formi, da teži ka “nekulturi”.

Kao što rekoh, i ponovo napominjem: naša je dužnost, kao zakonodavnog tijela, zaštititi javnu kulturu. Vratiti je u bolju formu: dijetom, izbacivanjem nasilja i štetnih stvari kao što je govor mržnje. Dakle moramo uvesti određeni dijetalni režim, podići moral, standarde, norme, formu, kondiciju, stanje javne kulture.

To znači da jednim kompleksnijim, detaljnijim, osmišljenijim i širim Zakonom o zaštiti javne kulture moramo regulisati medije koji ne samo da su postali platforme za govor mržnje, već prave aplikacije za online keširanje mržnje pomoću kojih su njihovi vlasnici zgrnuli prava mala bogatstva eksploatišući ratne traume, strahove, stres, a naročito najniže strasti kao najveću slabost i porok ovog društva.

Deregulisani neoliberalni kapitalizam vješto eksploatiše ljudske slabosti, ovisnosti i poroke koristeći argument slobode, slobode govora, slobodnog tržišta, i sl. Naročito online.

No govor mržnje ne spada u slobodu govora, već u verbalno nasilje. Ja ga doživljavam i kao porok, ružnu i štetnu naviku, štetnu, kako po pojedince – tako i po čitavo društvo, naročito po mlade, po najmlađe koji imaju slobodan pristup ovim komentarima, medijima, aplikacijama.

Govor mržnje je jako toksičan i osnovni je zagađivač javne kulture.

Kao što individualna ložišta zagađuju zrak svima nama u gradu, i mora se regulisati šta lože, na šta se lože, čime lože i koga lože individualna ložišta, ali prije svega moramo regulisati veće ložionice kao što su portali. Oni su veliki zagađivači, a svi udišemo isti zrak iz atmosfere koju stvaraju ovi zagađivači. Ta atmosfera ima štetne posljedice po naše zdravlje, u ovom slučaju mentalno zdravlje, na psihosocijalno okruženje.

Po mom mišljenju, ovako štur Zakon o kažnjavanju govora mržnje nije dovoljan.

Mora postojati regulativa i inspekcija koja će se baviti zaštitom javne kulture, moramo raditi na Zakonu o javnoj kulturi koji može biti i u sklopu Zakona o kulturi na kojem ćemo raditi u narednom periodu. Komisija za nacrt ovoga zakona se već formira i trebala bi biti formirana do tematske sjednice o Kulturi. Isto tako na toj istoj sjednici bi trebao doći na dnevni red i davno pripremljeni prijedlog Zakona o zaštiti kulturne baštine.

“Javna kultura” je nov fenomen i mi moramo oprezno i promišljeno reagovati na njega. Ne smijemo ograničavati javnu kulturu, ali je moramo zaštititi, kao što štitimo kulturnu baštinu, kao što štitimo prirodu. Kvalitet javne kulture spada u javno zdravlje, u mentalno zdravlje i jednako je važan kao i kvalitet zraka, vode, zdravstvenih i drugih usluga.

U tu svrhu predlažem i posebni Inspektorat u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove.

Mi smo danas izmjenili Zakon o sportu i inspektora za sport koji je bio pri Ministarstvu kulture i sporta premjestili u Kantonalnu upravu za inspekcijske poslove. Isto tako smo usvojili i Zakon o ministarstvima.

Predlažem da u sklopu Kantonalne uprave za inspekcijske poslove formira poseban Inspektorat za kulturu i sport gdje bi pored inspektora za zaštitu kulturne baštine, bio i Inspektor za zaštitu javne kulture prvenstveno od vulgarnosti i govora mržnje, dakle, zaštite ne samo ugleda ljudi i grupa, već i javnog morala. Inspektor za zaštitu javne kulture u sklopu Inspektorata kulture i sporta bi se bavio govorom mržnje u medijima koji su prijavljeni u Kantonu Sarajevo.

Kao što ugostiteljski objekt mora imati sanitarnu inspekciju da ne bi trovao posjetioce, da bi ispunio određene higijenske standarde i norme, tako i mediji moraju proći medijsku inspekciju kako ne bi trovali građane. Ovdje se ne radi samo o sadržaju medijskih objava, već i o sadržaju komentara na medijske članke.

Mislim da Inspektorat kulture i sporta mora pokriti tu oblast javnog morala u javnom prostoru, tu “JAVNU KULTURU” koja ne smije biti toksična u mjeri u kojoj ona to trenutno jeste, jer ovakva kakva je sada, veoma utiče na psihosocijalne rizike i stres kojem su građani izloženi na online medijima.

Sloboda zagađivanja ne može biti pretpostavljenja ljudskom pravu na čist okoliš i psihosocijalno okruženje. Sloboda podrazumijeva i odgovornost. U ovom slučaju odgovornost prema društvu i odgovornost prema kulturi. Naša odgovornost kao zakonodavnog tijela je da društvo i kultura (koji su za neke autore sinonimi) budu zdravi.

Mislim da je važno na takav način regulisati “javnu kulturu”: da se definišu pojmovi, da se predvide kazne ne samo za one koji proizvode neprimjeren sadržaj, već platforme koje tolerišu, prenose (distribuiraju), praktično šire govor mržnje u svojim objavama i u komentarima pretplatnika. Po tom zakonu bi samo tolerisanje govora mržnje u komentarima kao i prenošenje sadržaja sa necenzurisanim govorom i govorom mržnje, bilo tretirano kao aktivna promocija govora mržnje zbog materijalne koristi.

Mnogi mediji zloupotrebljavaju ovu neregulisanu oblast i kapitaliziraju na gledanosti i posjećenosti zbog masnih i opasnih komentara, postajući tako zvanična platforma za promociju i širenje govora mržnje, praktično poligon govora mržnje, a govor mržnje je najveći problem postkonfliktnog društva i najveća prepreka pomirenju i reintegraciji društva. Što je najgore – neko je to dobro unovčio.

Mnogo novca je uloženo u pomirenje i reintegraciju društva, u nevladine organizacije, ne našeg novca, već novca poreznih obveznika Evropske Unije, Amerike, drugih zemalja…

Istovremeno je mnogo novca zarađeno na govoru mržnje, na domaćim privatnim portalima. Njihov biznis je direktno doprinjeo razgrađivanju, kako društva – tako i rada i truda svih onih koji su radili na reintegraciji i pomirenju.

Šta je bit?

Bit je da je dobit nadjačala dobrobit i rezultat svega toga je podijeljeno i razoreno društvo nekoliko decenija i uloženih milijardi kasnije.

Govor mržnje u koju bih svrstao i ratnohuškačku retoriku vodi ka destabilizaciji društva, države. Ljudsko pravo na slobodu govora je uvijek uslovljeno, ograničeno kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, itd. No najinteresantnija kategorija koju ovaj Zakon o zaštiti javne kulture i Inspektorat za kulturu i sport moraju definisati i regulisati nisu samo građani, već ponajviše biznisi koji profitiraju na mržnji, koji su profiteri, da ne kažem ratni profiteri (jer je rat česta, polazna i ultimativna tema sa kojom svaka rasprava završava), koji svojim neregulisanim i neodgovornim ponašanjem i biznis modelom destabiliziraju društvo i ovu državu nudeći svoje platforme kao poligon za najgori govor mržnje uperen protiv grupa i pojedinaca.

Sa moralne strane, sa stanovišta novinarske etike, sa stanovišta socijalne etike, eksploatacija ptsp-a građana, demobilisanih boraca, niskih strasti, strahova od rata; kapitaliziranje, profitiranje na portalima se mora regulisati.

Ovo je važan Zakon koji mora biti šire koncipiran i detaljnije napisan, uz dužu i širu javnu raspravu tj. participaciju svih na koje se on odnosi, građana, korisnika, predstavnika medija. Zakon mora osim autora govora mržnje prepoznati i “distributera” govora mržnje, organizovanog distributera, u smislu, na primjer: da se onaj ko prenosi ili toleriše govor mržnje u komentarima, ako promptno i redovno ne administrira stranicu u skladu sa ovim zakonom, prepozna kao saučesnik u govoru mržnje, tj. kao distributer i promoter govora mržnje.

Facebook “čistka”

Nisam zagovornik “crnog parlamenta” na društvenim mrežama.

To kao parlamentarac, tj. zastupnik/poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo ne mogu ni podržavati ni ohrabrivati. Upravo iz tog razloga i u tom svojstvu ne mislim da na svojoj stranici moram biti demokratičan i parlamentaran, uvažavati i tolerisati mišljenje političkih i ideoloških protivnika/oponenata jer za to postoje skupštine/parlamenti i zastupnici/poslanici “pobjedničkih” i najvećih autoritarnih desničarskih stranaka koji ionako čine vladajuću većinu u parlamentima, tj. koaliciju na vlasti.

Upravo iz tog razloga, kao ljevičar parlamentarac, tj. zastupnik/poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo nisam koristio svoju Facebook fan page javne, a potom i političke ličnosti, da imitiram i pružam neki privid/serviram surogat demokratskog parlamentarizma i simulakro državnih institucija na Cukerbegovoj privatnoj platformi, već isključivo za komunikaciju sa političkim istomišljenicima čije interese zastupam u Skupštini Kantona, tj. za komunikaciju sa svojom bazom (na što s jedne strane imam ustavno pravo, a s druge strane i mogućnost relativno besplatnog objavljivanja koju mi pruža Šećerbergovićeva platforma).

Nije da se nisam pitao koliko održivo i duga vijeka će biti to naše “hakovanje” neoliberalnog kapitalizma, ali taman kada smo se svi privikli i uljuljkali u svojim pozicijama i na svojim FB stranicama, nakon mnoštva napada, prijetnji, počele su se javljati i naznake ozbiljnije “čistke”.

Ne znam da li da me tješi ili brine činjenica da nisam jedini zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo koji već tri mjeseca pokušava vratiti kontrolu nad Facebook stranicom.

Ne znam da li da shvatim to kao puku koincidenciju, “tehnički problem” i da “muški” podnesem gubitak stranice sa oko 62.000 pratilaca, ili da javno problematizujem činjenicu da se radi uglavnom o zastupnicima ljevice koji su otprilike u istom vremenskom periodu (nakon pobjede na lokalnim izborima u Sarajevu) ostali bez pristupa svojim Facebook stranicama putem kojih su održavali kontakt sa svojom bazom, sa svojim biračkim tijelom (u rijetkim trenucima kada nisu zlostavljani od strane raspojasanih desničarskih populista i botova koji su praktično preuzeli ovu društvenu mrežu i načinili je svojom “echo chamber”).

Ne znam ni da li je to samo splet slučajnih, nesretnih i nezgodnih okolnosti koje su (jako zgodno) domaćoj desnici pripremile (domaći) teren za naredne parlamentarne izbore.

Njihova hegemonija na društvenim mrežama, naročito na Facebook-u, izgleda, služiće da napravi privid dominacije desnice u društvu, što će poslužiti kao argument za umanjivanje sumnje u izborne krađe i kupovine glasova na narednim izborima što bi njihovu izbornu pobjedu trebalo učiniti neupitnom ne samo u predizbornoj kampanji, već i nakon izbora, ako razumijete šta želim reći.

Zaista ne bih da zvučim kao teoretičar zavjere i progona ljevice sa ove platforme, već kao “zviždač” koji upozorava i najavljuje migraciju na platforme kao što su YouTube, Twitter, Telegram, LinkedIn i dr. na kojima bi se morali pregrupisati, konsolidirati, prestrojiti i zbiti redove.

“Ko zna zašto je to dobro”, neko bi rekao.

Možda nam zaista nije mjesto tamo gdje nam poručuju da nam mjesto nije. Možda ih se previše infiltriralo u naše redove pozirajući kao ljevičari ili “obični građani” pa su vrlo brzo i uspješno uspjeli razbiti i atomizirati opoziciju, a naročito moguću ujedinjenu ljevicu po onoj: “zagadi/ogadi pa vladaj”.

Možda zaista u najkraćem vremenskom roku moramo formirati zbijeg na nekoj novoj slobodnoj teritoriji i platformi u narednom periodu, “po šumama i gorama” drugih društvenih mreža i aplikacija.

Možda se moramo konačno izdvojiti i otcijepiti od dominantne i toksične ideologije “krvi i tla” koja definiše konzervativne žabokrečine političkih centara u bosanskohercegovačkim dolinama i utvrđuje sada već tridesetogodišnji status quo.

Možda je vrijeme za duboki i radikalni rez, za ozbiljnu ideološku secesiju, a s njom i novi i svježi početak nove i svježe ljevice u BiH i šire.

U svakom slučaju u mom slučaju možete me direktno pratiti na stratorama.org

Video

DEMOKRATSKI PARLAMENTARIZAM

Povreda poslovnika, Član 12.

Smatram da način na koji se odvijala treća tačka dnevnog reda nije bio u skladu sa principima demokratskog parlamentarizma i odredbama Poslovnika.

Scenario po kojem se odvijala treća tačka dnevnog reda je pomalo problematičan i dozvolite mi da u svoje ime i u ime drugih kolega i kolegica zastupnika i zastupnica izrazim svoju zabrinutost, nezadovoljstvo i protest u vezi načina na koji se odvijalo jučerašnje zasjedanje Skupštine.

Smatram da se nije smjelo dozvoliti da se treća tačka dnevnog reda odvija na onaj način koji nam je ovdje jučer bio nametnut.

Smatram da se time podcijenilo i obezvrijedilo parlamentarno djelovanje zastupnika kroz klubove i kolegij skupštine.

Nakon što je Vlada čitavo jutro držala u neizvjesnosti kako javnost, tako i nas zastupnike i zastupnice po pitanju ostavke Ministrice nauke i visokog obrazovanja, Premijer je, po mom mišljenju i nekolicine nas, bio dužan povući nacrt sa dnevnog reda odmah nakon što je ministrica sa ove govornice saopštila skupštini i javnosti da daje neopozivu ostavku.

Tek nakon toga se Ministrica mogla obratiti skupštini i javnosti govorom o razlozima svoje ostavke, ali nikako sa uvodnom riječi i prezentacijom nacrta zakona. Premijer se takođe mogao obratiti prigodnim govorom o ministrici, ali tek nakon što je povukao tačku dnevnog reda, a ne obratno.

Činjenica je da po Poslovniku Premijer može povući tačku dnevnog reda nakon uvodne riječi predlagača zakona i predstavnika radnih tijela, a prije pitanja i diskusija zastupnika, ali mislim da to ne bi trebalo važiti i u slučaju kada je prethodno podnesena neopoziva ostavka Ministrice resora iz kojeg dolazi prijedlog nacrta zakona.

Vlada kao predlagač zakona je to trebala učiniti jer je suvišno i pomalo apsurdno da se Ministrica nakon ostavke obraća skupštini i ima uvodnu riječ u vezi prijedloga nacrta zakona. Ni Ministrica, ni uvaženi Akademik Trifković, a ni predstavnici radnih tijela, po mom mišljenju, a vjerujem da nisam jedini u ovoj Skupštini koji tako misli, nakon ostavke Ministrice nisu trebali imati uvodnu riječ, a pogotovo ne i zadnju riječ u vezi Nacrta Zakona.

Smatram da to nije dobro izvedeno i da je izvedeno na štetu demokratskog parlamentarizma.

Smatram da je jučerašnji scenarij samo potvrdio ne samo da određene interesne grupe i dalje nisu spremne za institucionalni skupštinski dijalog, već i da su izmanipulisali i iskoristili ovu skupštinu i skupštinsku govornicu da bi izrežirali i producirali svoj konačni monolog.

U tom procesu su zaobišli većinu nas iz zakonodavne vlasti, zaobišli su mene kao šefa Kluba ispred kojeg je ministrica imenovana, i iz kojeg dolazi i predstavnik radnih tijela, jer uopšte nisam bio informisan o jučerašnjem scenariju, kao, uostalom, skoro niko od nas, a morao sam biti jer to je smisao i posao šefova klubova, pogotovo kluba čija ministrica daje neopozivu ostavku.

To nije demokratski parlamentarizam na koji se referiše Član 12. Poslovnika definišući prava i dužnosti Predsjedavajućeg skupštine.

Na ovaj način, data je prilika jednoj maloj interesnoj grupi da zaobiđe institut klubova, principe i mehanizme demokratskog parlamentarizma, omogućeno joj je da prezentira svoje stavove i argumente na ovoj skupštini, a onemogućena je skupštinska prezentacija, a samim tim i demokratska reprezentacija drugačijeg mišljenja, u ovom konkretnom slučaju većinskog negativnog mišljenja o nacrtu zakona. Što je najvažnije i najtužnije: onemogućen je dijalog i pluralizam mišljenja.

Imajući sve to u vidu, takvo obesmišljavanje parlamentarnog djelovanja kroz klubove, marginalizaciju i zaobilaženje uloge šefova klubova, ja sam juče najavio svoje povlačenje sa te pozicije i iz članstva Kluba samostalnih zastupnika, a danas sam to i formalizirao u znak protesta.

Video

INICIJATIVA: sigurnost pješaka

Predmet: INICIJATIVA

36. Radna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo

Poštovani,

u skladu sa Članom 106. i 213. Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo” broj: 41/12 – Drugi novi prečišćeni tekst, 15/13 , 47/13, 47/15, 48/16, 9/20 i 14/20), upućujem inicijativu prema Ministarstvu unutrašnjih poslova i Ministarstvu saobraćaja da pod hitno počnu sa postavljanjem adaptivnog upravljanja semaforima, da odrede trasu biciklističke staze na području čitavog grada, primarno od Ilidže do Kozije ćuprije, da zaštite ulice, trotoare i pješačke zone od divljanja, parkiranja, neodgovorne i nesavjesne vožnje vlasnika motornih vozila, bicikala i električnih romobila, naročito u gradskom jezgru, naročito vikendom, tako što će pored tzv. “ležećih policajaca”, rasporediti i veći broj pozornika, ne da kažnjavaju već prije svega da upozoravaju i samim svojim prisustvom sprječavaju divljanje i različite ispade.

OBRAZLOŽENJE:

Ne smijemo zanemariti i tako izlagati građane traumama, naročito djecu i starije, naročito u pješačkim zonama, naročito vikendom kada nastoje da se uljude i odmore, da prošetaju u miru gradskom jezgrom. To već najmanje deceniju građani nastoje poručiti. 

Policijski posao se ne sadrži samo od uviđaja. Kada dođe do uviđaja već je kasno. Policijski posao je spriječiti kriminal i održavati javni red i mir, pružati sigurnost i osjećaj sigurnosti građanima svojim prisustvom. Policijski posao je prije svega prevencija, a prisustvo policije je najbolja prevencija. Glavni i najvažniji dio posla policije je fizičko prisustvo na ulicama. 

Informacija da na potezu od Trga djece Sarajeva do Starog grada i od Doma Policije do Miljacke subotom i nedjeljom postoji samo jedno službeno lice je tačna informacija i nadasve zabrinjavajuća informacija koja ovako javno iznesena predstavlja svojevrstan poziv svim kriminalcima iz BiH i šire da provedu naredni vikend u strogom centru glavnog grada ove države. 

Iznošenje ove informacije ne predstavlja opasnost po sigurnost građana ako je ona netačna. U tom slučaju nema razloga za brigu. No ako je ona tačna onda se radi o činjenici koja sama po sebi predstavlja opasnost po sigurnost građana, kao i nemar organa vlasti prema građanima, što je veoma zabrinjavajuće.

Prisustvo policije, pozornika na ulicama, a naročito vikendom na glavnoj ulici je NEZADOVOLJAVAJUĆE i mora biti pojačano. 

Lijepo bi bilo da taj posao u historijskom centru grada rade neki mladi ljudi u posebnim, lijepim uniformama, kako dolikuje jednom glavnom gradu i turističkoj destinaciji kao što je Sarajevo. Zato ovaj dio inicijative upućujem prema MUP – da se raspiše tender za posebne uniforme i da se zaposle mladi kadrovi sa poznavanjem stranih jezika još ovoga ljeta. 

Građani nisu zadovoljni dosadašnjim konceptom rada policije, njihovom otuđenošću i zamozatajnošću. Građani insistiraju već godinama da se to promijeni, da se uspostavi neki lijep odnos i uzajamno povjerenje. I kakav je odgovor: sindikat policije demantuje svaku informaciju koja ne dolazi od same policije i tvrdi da se radi o laži i dezinformaciji što je veoma simptomatično. Da li to znači da građani moraju više vjerovati sindikatu policije i policijskim izvještajima nego sopstvenim očima? To liči na ono što smo imali prije tri-četiri godine kada su nas “nadležni” ubjeđivali da zrak u Sarajevu nije zagađen i da više vjerujemo njima nego sopstvenim bronhijama. 

Mislim da je dosta bilo utjerivanja građana i zastupnika u laž. Pozivam ovim putem građane Sarajeva da demantuju sindikat policije i da na FB stranicu kantonalne vlade pošalju svoju ocjenu prisustva policije, naročito vikendom, a vlada Kantona neka proslijedi tu informaciju komesaru i sindikatu policije (pretpostavljam da se radi o sindikatu istih onih radnika MUP-a koji protuzakonito parkiraju svoja privatna vozila na trotoaru u ulici Musala).

Što se tiče izraza koje koristim u privatnom životu i na FB stranici, izraza kao što su “murija” i “drot”, oni predstavljaju moju kulturnu tradiciju, nematerijalnu baštinu ovog grada koju sam kao umjetnik i kulturni radnik dužan očuvati živom. U Sarajevu smo tako od milja zvali nekadašnju Miliciju čijim smo radom i efikasnošću očigledno bili zadovoljni do te mjere da i dan-danas kruže legende o tome kako se moglo mirno spavati na klupi u parku, a da ti se ništa ne desi, što najbolje govori o nivou sigurnosti u bivšoj državi, tako da se moje korištenje tih istih naziva za današnju policiju može protumačiti samo i jedino kao kompliment (koji neki očigledno nisu razumjeli, a ni zaslužili, da ne objašnjavam i zašto).

No veći problem od toga je taj to što policijski organi dovode u pitanje i utjeruju u laž zakonodavnu vlast i zastupnike koji predstavljaju građane, a time i same građane, u mom slučaju građane koji dijele i moje zapažanje, i moje mišljenje, i moj govor. To je dodatno zabrinjavajuće. 

Izršna vlast mora slušati građane i njihove predstavnike sviđalo se njoj ili ne ono što mi govorimo i kako mi govorimo, i na tome ću insistirati: da nas poslušate i učinite ono što od vas tražimo. 

Na prošloj tematskoj sjednici sam policiju lijepo zamolio neke stvari. Na ovoj sjednici u ime građana koje predstavljam INSISTIRAM da izvršna vlast hitno poradi na stvarima koje su navedene u ovoj inicijativi.

Sarajevo, 11.04.2021. godine                                Samostalni zastupnik u Skupštini KS

                                                                                                Damir Nikšić

Sve se može kad se hoće

Čudi me da je tako teško izvršiti zamjenu parcele za trezor Centralne Banke, da ne bude u Parku prof. dr. Nijaza Durakovića (Hastahana) već na novoj lokaciji koju je ponudio Načelnik Opštine Centar.

Čudi me i to da je ova ponuda Srđana Mandića odbijena sa toliko “iznenađenosti, zabrinutosti i razočaranosti”, a tako lako je ovo pitanje trebalo i moglo biti riješeno još prošlog augusta kada mi je SDA otvoreno “ponudila” Hastahanu u zamjenu za “ruku”.

Pravo me je ovo zatezanje iznenadilo, pošto sam lično svjedočio koliko je to zapravo jednostavno, ako postoji politička volja i direktiva SDA za to jer sam bio u prilici da jednim potezom, tj. dizanjem ruke u korist SDA, riješim sve to još prošlog ljeta, samo da sam 22. augusta u Brčkom (pošto sam bio na odmoru u rodnom Brezovom Polju) dao potvrdan odgovor čovjeku koji je došao iz Sarajeva da “završi” moju ruku.

Ko koga folira i gdje sad zapelo?!

Opsada ili lokdaun

S jedne strane SDA traži ostavku Fortine Vlade tvrdeći da se ne zna nositi sa novim, trećim i do sada najopasnijim valom koronavirusa koji nas je zahvatio, dok joj s druge strane veže ruke producirajući proteste protiv jedinih i logičnih mjera koje se mogu i moraju hitno poduzeti u najvećem i ubjedljivo najpogođenijem gradu BiH.

SDA opet koristi taktiku koju je primjenjivala i prošli put protiv Fortine Vlade Šestorke: nastoji je destabilizirati, opteretiti budžet raznim potraživanjima različitih esnafa na isti način na koji je Fortina Vlada bila pod opsadom raznih sindikata (u kojima SDA ima jak uticaj) tokom 2019.

SDA kao da nastoji iscenirati i proizvesti sveopšti haos i nezadovoljstvo, destabilizirati Kanton i dovesti u pitanje zdravstvenu, ekonomsku i svaku sigurnost građana Sarajeva.

SDA kao da želi kazniti građane “hirovitog” Sarajeva (kako ga je g. B.Izetbegović okarakterisao zbog rezultata nedavnih lokalnih izbora kojima je Sarajevo kaznilo SDA).

Neko mora reći SDA da sada nije vrijeme za sujetu.
Neko mora reći SDA da sada nije vrijeme za osvetu.
Neko mora podsjetiti SDA da je opozicija u isto ovo vrijeme prošle godine bila prilično kolegijalna i solidarna sa vladom koalicije koju je okupila oko sebe u Federaciji i Kantonu i pored toga što su jedno-po-jedno ministrice i ministri najvažnijih ministarstava (Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, te Ministarstvo zdravstva) kapitulirali pred prvim valom pandemije prepuštajući sve odluke Vladi Federacije BiH (u tehničkom mandatu) i federalnom kriznom štabu.

SDA brzo zaboravlja korektne odnose gajeći isključivo toksične odnose sa svima, stoga je odlučna napasti punom snagom u najodsudnijem momentu.

Prije svega je, pred napuštanje vlasti u Kantonu, “minirala” budžet, tj. planirano iskopala jamu dolazećoj Fortinoj Vladi ostavljajući je bez nacrta budžeta koji je, po zakonu, bila dužna imati spremnog na godišnjoj sjednici u decembru 2020.

SDA je potom odlučila aktivno i neumorno sabotirati rad, kako Skupštine, tako i Vlade, i to u najtežim trenucima od početka pandemije, u trenucima u kojima je najveći grad u BiH, najgušće naseljen grad u BiH, sa ubjedljivo najvećim brojem zaraženih i umrlih u BiH, glavni grad BiH, već mjesecima bez vakcina i to upravo zbog nesposobnosti SDA da se o bilo čemu što je u interesu građana dogovori sa svojim koalicionim partnerima na višim nivoima vlasti, (dok međustranački dogovori o ličnim i stranačkim interesima teku glatko).

SDA dužnosnici nisu pokazali preveliku brigu, empatiju, pa ni osjećaj odgovornosti za Sarajevo, već upravo suprotno. SDA kao da je odlučila iskoristiti kritičnu situaciju i krenuti u otvorenu ofanzivu ovog ponedjeljka dodatno otežavajući rad Fortinoj Vladi.

Kao da vodi specijalni rat protiv Kantona Sarajevo zato što ovaj više nije dio “vertikale vlasti” Probosanske koalicije, pretpostavljam.

Uz sve to SDA mediji i mediji njenih satelita učestalo i otvoreno nazivaju Kanton pod vlašću “Četvorke”, tj. opozicije, “Sarajevskom republikom” (priznajući, valjda, na taj način i sebi i drugima da se radi o nekakvoj “slobodnoj teritoriji”, o gradu koji je oslobođen od njihove okupacije).

Sarajevo je iz tog razloga i zbog takve politike ponovo pod opsadom, ponovo pod blokadom. Čak se pred zgradom Kantona otvoreno prijeti i oružjem!! Koalicija na čelu sa SDA se ponaša militantno, kao da je ponovo ratno stanje i na taj način unosi strah i nemir među građane Sarajeva, te i ovog puta dovodi civile u nezavidnu poziciju.

Ponaša se kao da Sarajevo nije niti glavni grad Federacije, a niti glavni grad BiH, kao da viši nivoi vlasti nemaju nikakvu odgovornost prema njemu, već je Sarajevo prepušteno sebi, prepušteno Forti i “Četvorki” koju, kako vidimo, ne smatraju poželjnim u Sarajevu iako su legitimna vlast ne samo na kantonalnom nivou zahvaljujući novoj skupštinskoj većini, već su se potvrdili i na opštinskim izborima, tj. na gradskom nivou kao legitimna vlast.

Sarajevo je stoga pod opsadom onih koji, izgleda, ne mare za sutra, ne mare ne samo za demokratsku volju građana Sarajeva, već ni za dobrobit i zdravlje građana, gostiju, radnika, zdravstvenih radnika Sarajeva, već mare samo i jedino za novac na kojem insistiraju sada i odmah.

Zato je bilo više nego hitno i važno donijeti Skupštinsku Deklaraciju protiv korupcije profiterstva koju je SDA odgodio za narednu sjednicu.

( https://stratorama.org/2021/03/03/deklaracija-o-korupciji-i-profiterstvu/ )

Bilo je više nego hitno i važno da se Skupština Kantona Sarajevo prošle srijede izjasni o Deklaraciji, pa makar i simbolično, da pošalje poruku upravo zato što postoji jasna i sveprisutna, rastuća opasnost da se ponovo, u najtežim uslovima, razuzda profiterski mentalitet i otvore apetiti nekolicine koja zanemaruje i negira interes i potrebe građana na isti način na koji se to dešavalo tokom opsade Sarajeva.

Postoji opasnost da put vakcina do građana postane nalik na nekadašnji put humanitarne pomoći, tj. da građani skupo plate ušteđevinama i životima ono što im pripada, ono što je već plaćeno njihovim novcem i da na taj način dođe do humanitarne katastrofe, do fijaska, do debakla, do međunarodnog skandala i sramote.

Ovakvo neodgovorno i pohlepno ponašanje, ovakvo izazivanje haosa ide u prilog samo jednoj grupi ljudi, a građani odlično znaju i kojoj.

Zato pozivam kolegice i kolege zastupnike koji čine trenutnu opoziciju u Kantonu Sarajevo, da se distanciraju od neodgovornog, destabilizirajućeg, oportunističkog i iracionalnog, a time i opasnog ponašanja i politike SDA, te da u ovim trenucima pokažu solidarnost sa Kantonalnom Vladom onako kao što smo mi to učinili prije godinu dana na početku pandemije.

Ako ja, koji smatram ovu vladu neustavnom, koji sam impulsivan i nepredvidiv mogu biti dovoljno razuman i ostaviti po strani svoja neslaganja zarad javnog interesa, zarad javnog zdravlja i sigurnosti, onda to mogu i one kolegice i kolege koje se smatraju racionalnijim, pametnijim, staloženijim i stabilnijim osobama od mene.

Ja se iskreno nadam da će razum pobijediti političke i profiterske strasti i da ćemo, kao ljudi i političari, ostati na visini zadatka.

33. sjednica – opšti utisci

Predsjedavajući Okerić je loše vodio jučerašnju sjednicu. Bio je popustljiv prema opoziciji. Naročito pri kraju kada je zavladao umor. To je danak koji plaćamo zbog prevelike pauze u zasjedanjima Skupštine. S jedne strane gomila tačaka dnevnog reda, a s druge nedostatak iskustva i radne rutine.

Predsjedavajući je dozvolio ne samo da se ispravke krivih navoda (koje po Članu 89. Poslovnika mora dozvoliti odmah) zloupotrebljavaju za prekidanje izlaganja, već i da posluže za javno disciplinovanje političkih neistomišljenika, da njima dominantna desnica Skupštine Kantona Sarajevo praktično ispravlja i koriguje stavove i način izražavanja nezavisne lijeve manjine.

Predsjedavajući je takođe dozvolio da se zloupotrebljava Član 91. (pozivanje na povredu poslovnika po kojem predsjedavajući mora dati riječ odmah) i da poslovničke intervencije služe umjesto replika i rasprava bez da zastupnici moraju navesti koji je član poslovnika povrijeđen.

Predsjedavajući je dozvolio kršenje Člana 85.

Prekršio ga je i sam dozvoljavajući da se zastupnici uporno udaljavaju od tačke dnevnog reda što je rezultiralo tim da su se na drugoj tački dnevnog reda i dalje vodile rasprave iz prve tačke dnevnog reda.

Dozvolio je da se iznose uvrede, klevete, laži i neistine bez mogućnosti da se lažni populistički navodi isprave.

Napisao sam predsjedavajućem da ću bojkotovati sjednice ako budem često prekidan i ispravljan na račun “ispravki krivih navoda” za ono što uopšte nisu krivi navodi, već izjave i uvjerenja koja su ideološki i politički različita od nečijih pa ih neki smatraju krivim i pogrešnim.

Nekom od njih je možda “krivo” što “zloupotrebljavam” sjednice Skupštine i javni tv servis za iznošenje svojih, zamislite: političkih uvjerenja i analiza!

Napisao sam da ću bojkotovati sjednice ako mi se ne dopusti ispraviti “prave krive navode” i zlonamjerno pogrešne interpretacije moje političke aktivnosti.

No ubrzo je sjednica bila nesretno i nespretno prekinuta.

U svakom slučaju ću objaviti “ispravke krivih navoda” u narednom periodu na svom mediju koji nije toliko uticajan kao što su stranački mediji (vjerovatno zato što mi samostalni zastupnici moramo sve raditi sami i nemamo ni blizu onoliko novca koliko stranke, stranačke mašinerije i stranački botovi dobiju iz budžeta).