44. Radna sjednica SKS

Poštovani,

(…) upućujem pitanje članovima rukovodstva skupštine:

PRVO PITANJE: Da li ste informisani o radu pojedinih radnih tijela, kao što je npr. rad Komisije za mlade?

OBRAZLOŽENJE: Siguran sam da svi dijelimo utisak da stanje mladih nije zadovoljavajuće, tj. da mladi nisu zadovoljni svojim statusom i perspektivama u Kantonu Sarajevo i stoga mislim, a nadam se da će se i ostali složiti sa mnom, da je funkcionalan rad ove komisije u Kantonu Sarajevo prioritet i daleko bitniji od drugih aktivnosti, kao što su, na primjer, stranačke press-konferencije i slično.

DRUGO PITANJE: Uvažena kolegica Kerla je već prije postavljala slična pitanja, a ja bih volio precizirati i znati da li predsjedavajući ili predsjedavajuće radnih tijela, tj. skupštinskih komisija, uživaju naknadu za obavljanje te funkcije bez obzira na to koliko učestalo i da li uopšte sazivali sjednice, ili su plaćeni “po učinku”?, da se tako izrazim.

OBRAZLOŽENJE:

Skrenuo bih pažnju na to da ovo nije prvi put da rad neke komisije skoro u potpunosti zamre. Naime, u periodu vlade Šestorke, kao i nakon toga, od marta 2020. kada je na vlast došla sadašnja opozicija, Komisija za pravdu, ljudska prava i građanske slobode takođe nije funkcionisala onako kako bi ta komisija u Kantonu u kojem građani na ulicama i trgovima vapiju za pravdom, u kojima su primarna ljudska prava i građanske slobode dovedena u pitanje, često i od samih institucija i organa vlasti, uključujući i sudsku.

“Niko ne smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, porodicu, dom ili prepisku, ili napadima na čast i ugled”.

Ovo nije moja izjava, lično mišljenje ili uvjerenje, ovo je djelomični citat Člana 12. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka koja su potvrđena i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a koja se, po Članu II, tačka 2. Ustava Bosne i Hercegovine “direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini” i “ima prioritet nad svim ostalim zakonima”!

Pa ipak je javna tajna i uvriježena praksa da se ta prava i osnovne slobode krše i u Kantonu Sarajevo. Svi smo mi već neko vrijeme svjedoci očajničke i tjeskobne borbe barem nekog od svojih poznanika da sačuvaju i zaštite svoju privatnost, čast, ugled i ljudsko dostojanstvo. Zato je moje

TREĆE PITANJE:

Da li mislite da bi ova skupština mogla biti proaktivna po pitanju zalaganja za ljudska prava i slobode, za ravnopravnost naroda i građana, ili samo reagujemo i odgovaramo na pojedinačne ili grupne inicijative, molbe i zahtjeve građana i nevladinih organizacija, kao i na pokretanja zaštite vitalnih nacionalnih interesa skupštinskih klubova naroda najčešće onda kada to odgovara interesima nekih stranaka ili stranačkih koalicija?

OBRAZLOŽENJE: Podsjetio bih da su ljudska prava, naročito primarna ljudska prava prve generacije, tzv. “plava prava”, upravo građanske i političke prirode i da služe zaštiti pojedinca od pretjeranog pritiska i utjecaja države, naročito “zarobljene države” u koju spada i naša, a nadasve od partijske države koja je u principu sušta suprotnost i arhi-neprijatelj građanskoj državi i građanskom principu, sušti opozit i arhi-neprijatelj pravnoj državi i vladavini prava (jednina), prije svega tih istih – primarnih ljudskih prava i građanskih sloboda.

ČETVRTO PITANJE:

Kakvu poruku ova Skupština šalje javnosti, ne samo građanima i mladima Kantona Sarajevo, već i cjelokupnom bosanskohercegovačkom društvu, pa i šire nefunkcionisanjem ovih veoma bitnih komisija koje služe za zaštitu interesa mladih i vitalnih građanskih interesa, a to su njihova individualna prava i slobode u glavnom gradu Bosne i Hercegovine?

PETO:

Zar ne mislite da se tim pravi ne samo šteta ugledu ove skupštine, već se koči proces povratka i reintegracije društva, čime se pravi šteta cjelokupnom bosanskohercegovačkom građanskom društvu, samim građanima, građanskim principima i građanskim vrijednostima u Kantonu Sarajevo?

ŠESTO:

Kakvu mi građansku državu želimo, o kakvim građanskim principima govorimo u Sarajevu, u ovom najvišem zakonodavnom tijelu Kantona Sarajevo, ako nam prioritet nije provođenje Ustava Bosne i Hercegovine koji garantuje građanska prava i slobode koja smo dužni “direktno primijeniti” i koja “imaju prioritet nad svim ostalim zakonima”, a što nije samo najbolja promocija građanske države i građanskih principa, ideje građanske republike na tlu Bosne i Hercegovine, konkretno u Sarajevu kao njenom glavnom gradu, već je to i naš posao, sudeći po svečanoj zakletvi, svečanoj obavezi koju smo svi dali u ovoj sali onda kada smo preuzimali svoje dužnosti.

OBRAZLOŽENJE:

Ovo su legitimna pitanja na koja sebi i javnosti moraju odgovoriti ne samo članovi skupštinskog rukovodstva, već svi prisutni i odsutni i očekujem jedan, u najmanju ruku PISMEN odgovor.

Facebook “čistka”

Nisam zagovornik “crnog parlamenta” na društvenim mrežama.

To kao parlamentarac, tj. zastupnik/poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo ne mogu ni podržavati ni ohrabrivati. Upravo iz tog razloga i u tom svojstvu ne mislim da na svojoj stranici moram biti demokratičan i parlamentaran, uvažavati i tolerisati mišljenje političkih i ideoloških protivnika/oponenata jer za to postoje skupštine/parlamenti i zastupnici/poslanici “pobjedničkih” i najvećih autoritarnih desničarskih stranaka koji ionako čine vladajuću većinu u parlamentima, tj. koaliciju na vlasti.

Upravo iz tog razloga, kao ljevičar parlamentarac, tj. zastupnik/poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo nisam koristio svoju Facebook fan page javne, a potom i političke ličnosti, da imitiram i pružam neki privid/serviram surogat demokratskog parlamentarizma i simulakro državnih institucija na Cukerbegovoj privatnoj platformi, već isključivo za komunikaciju sa političkim istomišljenicima čije interese zastupam u Skupštini Kantona, tj. za komunikaciju sa svojom bazom (na što s jedne strane imam ustavno pravo, a s druge strane i mogućnost relativno besplatnog objavljivanja koju mi pruža Šećerbergovićeva platforma).

Nije da se nisam pitao koliko održivo i duga vijeka će biti to naše “hakovanje” neoliberalnog kapitalizma, ali taman kada smo se svi privikli i uljuljkali u svojim pozicijama i na svojim FB stranicama, nakon mnoštva napada, prijetnji, počele su se javljati i naznake ozbiljnije “čistke”.

Ne znam da li da me tješi ili brine činjenica da nisam jedini zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo koji već tri mjeseca pokušava vratiti kontrolu nad Facebook stranicom.

Ne znam da li da shvatim to kao puku koincidenciju, “tehnički problem” i da “muški” podnesem gubitak stranice sa oko 62.000 pratilaca, ili da javno problematizujem činjenicu da se radi uglavnom o zastupnicima ljevice koji su otprilike u istom vremenskom periodu (nakon pobjede na lokalnim izborima u Sarajevu) ostali bez pristupa svojim Facebook stranicama putem kojih su održavali kontakt sa svojom bazom, sa svojim biračkim tijelom (u rijetkim trenucima kada nisu zlostavljani od strane raspojasanih desničarskih populista i botova koji su praktično preuzeli ovu društvenu mrežu i načinili je svojom “echo chamber”).

Ne znam ni da li je to samo splet slučajnih, nesretnih i nezgodnih okolnosti koje su (jako zgodno) domaćoj desnici pripremile (domaći) teren za naredne parlamentarne izbore.

Njihova hegemonija na društvenim mrežama, naročito na Facebook-u, izgleda, služiće da napravi privid dominacije desnice u društvu, što će poslužiti kao argument za umanjivanje sumnje u izborne krađe i kupovine glasova na narednim izborima što bi njihovu izbornu pobjedu trebalo učiniti neupitnom ne samo u predizbornoj kampanji, već i nakon izbora, ako razumijete šta želim reći.

Zaista ne bih da zvučim kao teoretičar zavjere i progona ljevice sa ove platforme, već kao “zviždač” koji upozorava i najavljuje migraciju na platforme kao što su YouTube, Twitter, Telegram, LinkedIn i dr. na kojima bi se morali pregrupisati, konsolidirati, prestrojiti i zbiti redove.

“Ko zna zašto je to dobro”, neko bi rekao.

Možda nam zaista nije mjesto tamo gdje nam poručuju da nam mjesto nije. Možda ih se previše infiltriralo u naše redove pozirajući kao ljevičari ili “obični građani” pa su vrlo brzo i uspješno uspjeli razbiti i atomizirati opoziciju, a naročito moguću ujedinjenu ljevicu po onoj: “zagadi/ogadi pa vladaj”.

Možda zaista u najkraćem vremenskom roku moramo formirati zbijeg na nekoj novoj slobodnoj teritoriji i platformi u narednom periodu, “po šumama i gorama” drugih društvenih mreža i aplikacija.

Možda se moramo konačno izdvojiti i otcijepiti od dominantne i toksične ideologije “krvi i tla” koja definiše konzervativne žabokrečine političkih centara u bosanskohercegovačkim dolinama i utvrđuje sada već tridesetogodišnji status quo.

Možda je vrijeme za duboki i radikalni rez, za ozbiljnu ideološku secesiju, a s njom i novi i svježi početak nove i svježe ljevice u BiH i šire.

U svakom slučaju u mom slučaju možete me direktno pratiti na stratorama.org

Seobe

ili podnaslov: pomoć imperiji u nevolji

https://ba.n1info.com/regija/rse-kosovo-ce-prihvatiti-hiljade-afganistanaca-koji-su-bijegu-od-talibana/

Ma da… Nafilovaće zapadnobalkanske neokolonije civilima iz propalih srednjeistočnih eksperimenata. Neće ih primiti sebi u SAD nakon dvije decenije kolonijalne okupacije.

Biden nikad neće izjaviti ono što je Trump izjavio za “sh*thole countries”, ali neće ni oklijevati da djeluje u tom smislu.

Hajde što tretiraju civilne izbjeglice kao “otpatke” neuspješnih političkih proizvoda i vojnih kampanja svog katastrofalnog imperijalizma, već što tretiraju suverene države Zapadnog Balkana kao “korpe”.

glasila bi prva kritika koja bi došla iz tabora demokrata i američke liberalne ljevice da je Trump odlučio uraditi isto – kao da gledam.

BiH situacija je malo kompleksnija, pa se nije mogao tako brzo i lako dogovoriti ovaj “new deal”, ali ako bude stani-pani, moraće se dokazivati lojalnost u zamjenu za zaštitu i još koješta.

Ovako su nekad radili Cezari, Sultani, Kajzeri i razni Staljini.

“To je nama naša borba dala”, Bidena za maršala i uslugu koja se ne može odbiti jer: suverenitet je ipak suverenitet, pa makar došao i sa “strings attached”.

I globalna Američka demokratija se, kao i ova naša lokalna u post-jugoslovenskoj tranziciji, na kraju pretvorila u suru demografiju autoritarizma.

SDA OLIMP i olimpijska borilišta

Nejasno je na koju se peticiju referiše “izvršni funkcioner” Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koji je potpisao ovaj Zahtjev za dostavu dokumentacije, a na koji dole navedeni moraju odgovoriti u roku od petnaest dana nekim stavom inače će se automatski smatrati da se slažu sa proglašenjem Zetre nacionalnim spomenikom.

Ono što je jasno jeste da ova državna komisija namjerava proglasiti olimpijska borilišta na Bjelašnici, Igmanu i Trebeviću nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Postavlja se logično pitanje ovoj dejtonskoj državnoj komisiji: a šta je sa Jahorinom? Zašto su olimpijska borilišta na Jahorini izostavljena?

Nije tajna da ova Komisija na čijem čelu se nalazi bivši kantonalni ministar prostornog uređenja Faruk Kapidžić (kojeg mnogi smatraju Bakirovim čovjekom i SDA perjanicom na ovoj poziciji) ovim svojim prijedlogom nastoji staviti olimpijska borilišta na Bjelašnici, Igmanu i Trebeviću (a evo vidimo, i Zetru) pod direktnu kontrolu Federacije BiH izuzimajući ih tako iz nadležnosti Kantona Sarajevo.

Nije tajna ni da je to sve dio političke borbe koju SDA vodi sa entitetskog i državnog nivoa (gdje čini vladajuću koaliciju) protiv Kantona Sarajevo (u kojem SDA čini opoziciju).

No od danas, sa ovim službenim dokumentom, nije više tajna ni to da Bakirova državotvorna fildžan-politika (koju u ovom konkretnom slučaju na državnom nivou predstavlja Kapidžić kao predsjedavajući jedne državne, jedne dejtonske komisije), ne svrstava olimpijska borilišta na Jahorini u nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Da li su Bakirovi ljudi sami “otcijepili” olimpijska borilišta Jahorine iz Bosne i Hercegovine? Da li su to uradili svjesno ili nesvjesno? Da li su to uradili u dogovoru sa Dodikom ili ne? Da li su ga prethodno pitali, ili ga možda nisu smjeli ni pitati, već su pretpostavili da im to neće proći pa su unaprijed izuzeli olimpijska borilišta na Jahorini iz Bosne i Hercegovine fokusirani (ili sa fiksacijom) na veću političku moć i kontrolu u Kantonu i Federaciji, to za sada ne znamo.

Ono što znamo i što čitamo iz ovog dokumenta jeste da ova dejtonska državna komisija ne tretira sva olimpijska borilišta kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, tj. da praktično ne smatra olimpijska borilišta na Jahorini dijelom Bosne i Hercegovine.

Da li se radi o političkom “lapsusu”, nepromišljenom potezu, običnom propustu ili ovog puta zaista imamo zvanični dokument koji potvrđuje dogovorenu podjelu Bosne i Hercegovine u kojoj direktno učestvuju “svi predsjednikovi ljudi”?